WELLBIS BR. 73

Wellbis 40 srpanj / kolovoz 2019. K ad prošećete šumom, naročito onom prošaranom jesenskim bojama, uz samo malo truda primjetit ćete gljive različitih veličina, boja i oblika. Većinu ćete teško prepoznati, što i nije neobično s obzirom na pretpostavku da je, do sada, opisano svega 5% gljiva. Gljive su se na Zemlji pojavile prije otprilike milijardu godina, a proširile su se na gotovo sva staništa. Mogu rasti u najekstremnijim uvjetima, kao što su pustinje ili područja s visokom koncentracijom soli, ali i područjima s ionizirajućim zračenjem, kao i u dubokim morskim sedimentima. Neke gljive mogu preživjeti i intezivna UV i kozmička zračenja, koja nastupaju usljed kretanja svemirom. Trenutno je opisano oko 100 000 vrsta gljiva, a pretpostavlja se da ih postoji 1,5 – 5 milijuna. Danas se smatra da je na svijetu oko 400 000 biljnih vrsta, što je, za usporedbu s gljivama, gotovo zanemariv broj. Dugo se smatralo da gljive pripadaju upravo carstvu biljaka, što neki ljudi i danas misle, vjerojatno zbog njihove nemogućnosti kretanja. No, one su zapravo puno sličnije životinjama. Nemaju bez razloga nadimak šumsko meso! Stanična stijenka gljiva izgrađena je od hitina, isto kao i oklop kukaca i rakova; gljive sadrže polisaharid glikogen, tipičan za životinjske stanice; one proizvode vitamin D kao i životinje te žive kao heterotrofni organizmi – ne mogu same proizvesti hranu – upravo kao i životinje. No, ako nisu biljke, jesu li gljive životinje? Nisu. Gljive su – gljive! Posebne, nedovoljno istražene, dijelom tajanstvene i, kao što ćete dalje otkriti, čudesne. Mikologija, znanstvena grana koja se bavi proučavanjem gljiva, razvila se tek otkrićem mikroskopa, u 17. stoljeću. No, značajnija istraživanja su započeta tek u 19. st. Raznolikost vrsta i njihovih značajki doprinijela je širokoj primjeni gljiva. Od davnina su korištene u prehrani – izravno poput vrganja ili tartufa, ili posredno dodavanjem kvasca u tijesto za kruh. Također, korištene su za fermentaciju u proizvodnji piva i vina, a koriste se i u industriji detergenata, ali i kao biološki pesticidi. Nadalje, gljive mogu uzrokovati razne bolesti. Vjeruje se da su biljne bolesti uzrokovane parazitskim gljivama nastale istodobno s postankom biljnih vrsta. Širenjem poljoprivrede, a kasnije i šumarstva, značenje tih bolesti postupno je raslo. Neke parazitske gljive toliko su patogene da su uzrokovale propast raznih biljnih vrsta, poput bolesti pitomog kestena i nizinskog brijesta, a zbog svoje genetičke sličnosti životinjama, gljivična oboljenja ljudi i životinja posebno su teško izlječiva. U to su se mogli uvjeriti i ljudi sa običnim „atletskim stopalom“. Gljive kao korisni članovi simbioze No, gljive mogu biti i korisni članovi simbioze. Mikoriza, simbioza gljiva i biljaka, pravi je primjer pozitivnog djelovanja gljiva. Gotovo 90% biljaka u simbiozi je s gljivama, uključujući i one najpoznatije poput vrganja, ili pak zlokobne muhare. Gljive proširuju korijensku zdravlje gljive Piše: Jelena Pravica, mag. ing. silv. CUDESNO CARSTVO SKRIVENO U ŠUMAMA Iako većina ljudi na sam spomen gljiva odmahuje rukom, misleći pritom na otrovne gljive, malo njih zna da ono po čemu su gljive poznate tisućama godina nije njihov otrov nego njihova ljekovitost