WELLBIS BR. 73

41 srpanj / kolovoz 2019. Wellbis mrežu biljke koja na taj način dolazi do više hraniva iz tla. Takva biljka postaje fiziološki zdravija i otpornija na nepovoljne vanjske uvjete od one bez mikorize. Danas se na tržištu mogu naći razne gotove mikorize koje se dodaju biljci za bolji rast. Ono što smo još kao djeca učili u školi, da su gljive razlagači, zapravo je njihova najvažnija uloga na Zemlji. Tu zadaću gljiva najbolje vidimo na djelu u šumama. Drvo, kao i sve prirodne tvari, podliježe posebnom prirodnom procesu razgradnje. Raspadanje drva možemo nazvati i „trulež“ drva, s obzirom na to da se radi o kemijskoj razgradnji drvnih tvari djelatnošću gljiva razarača drva, tj. gljiva truležnica. Drvna tvar sastoji se od celuloze i hemiceluloze (3/4) i lignina (1/4). S obzirom na kemijski sastav tih tvari, gljive su razvile različite enzime koje ih razgrađuju. Prema tome, gljive možemo podijeliti na dvije grupe. Prva grupa su gljive koje razaraju celulozu i hemicelulozu pa dolazi do nagomilavanja lignina, koji je tamne boje. Njegovim nagomilavanjem trulo drvo postaje smeđe boje i taj tip truleži nazivamo „smeđa trulež“. Takvo drvo postaje brzo lomljivo, a trulež može napredovati toliko dok se drvo ne smrvi u prašinu. Drugu grupu pak čine gljive koje najprije razaraju lignin, a zatim celulozu i hemicelulozu. Takva je trulež bijele boje te ju zovemo „bijelom truleži“. Kod ovog tipa truleži gubitak drvnih tvari je sporiji pa drvo kasno dobiva pukotine. Ukoliko lignin ne bude jednolično razgrađen, takav tip truleži nazivamo i „boginjava trulež“. Na uzdužnom prerezu drva ta se trulež vidi u obliku lista. Na ovaj način gljive razgrađuju dijelove drveta u sebi pristupačne spojeve te se na taj način prehranjuju. Konačni produkti te razgradnje su ugljikov dioksid, voda i mineralne tvari (kalij, kalcij, fosfor i dr.). Tako se drvna tvar nastala višegodišnjim rastom i prirastom vraća tlu i atmosferi kao osnovni gradivni elementi, od kojih ponovno asimilacijom nastaje organska tvar. Bez gljiva, drvo bi moglo živjeti praktički vječno. Proces kruženja tvari bio bi prekinut, došlo bi do nagomilavanja drvne tvari i ravnoteža u ekosustavu bila bi narušena. Ljekovitost gljiva Iako je njihova glavna uloga u prirodi na prvi pogled mračna, jer one su ipak „vladarice smrti“ u prirodi, zaboravljamo da je smrt sastavni dio životnog ciklusa svakog organizma i svakog ekosustava. No, posebnost gljiva je njihova svijetla strana, „život“ odnosno zdravlje koje daruju nama ljudima. Pa iako većina ljudi na sam spomen gljiva odmahuje rukom, misleći pritom na otrovne gljive, malo njih zna da ono po čemu su gljive poznate tisućama godina nije njihov otrov, već je njihova ljekovitost. Životinje su za zaštitu razvile imunološki sustav, a biljke tanku celuloznu stijenku. Gljive su zbog nedostatka imunološkog sustava, odnosno tanke celulozne stijenke, razvile drugačiji način obrane. One proizvode i izlučuju razne supstance koje su se pokazale djelotvornima i u zaštiti ljudskog organizma. Najpoznatiji lijekovi u posljednjih sto godina proizvedeni su upravo od gljiva. To su antibiotici – penicilin, griseofulvin, ciklosporin i drugi. Upravo su gljivice roda Penicilium zadužile medicinu, farmaceutiku, ali i sveukupno današnje čovječanstvo, jer ne postoji „kućna apoteka“ u kojoj se nikad nije našao antibiotik. No, ljekovita svojstva gljiva nisu otkriće samo modernog svijeta. 1991. godine, u Tirolu je nađena mumija stara više od 5000 godina. S obzirom na uvjete u kojima se nalazila, bila je odlično očuvana te je nazvana Ledeni čovjek - Ötzi. Ötzi je uz sebe imao komadiće plodišta gljive Piptoporus betulinus, koji su bili nanizani na kožnu vrpcu, a znanstvenici su se usuglasili da ju je koristio u medicinske svrhe. Naime, Ötzi je bio zaražen parazitom Trichuris trichiura, a polyporenova kiselina iz te gljive je vrlo otrovna za njega. Doziranom primjenom te gljive, Ötzi je ublažavno tegobe izazvane parazitom. Nadalje, drevni Egipćani smatrali su gljive hranom faraona, Hipokrat spominje njihovu primjenu u mastima, a prorok Muhamed pustinjski tartuf naziva „manom“ i opisuje njegovu učinkovitost u liječenju očnih bolesti. Medicinska uporaba gljiva na Dalekom Istoku se zadržala već 4000 godina, odakle se nedavno vratila na zapad. Znanstvene studije o ljekovitim svojstvima gljiva značajno su se proširile tek zadnjih 40 godina, prvenstveno u Japanu, Koreji, Kini i SAD-u. Prema vodećem svjetskom mikologu, prof. dr. sc. Solomon P. Wasser-u, sveukupno 126 medicinskih funkcija pripisuje se ljekovitim gljivama! Utjecaj gljiva na imunološki sustav Beta glukan Najviše istraživanja provedenih na gljivama ticala su se njihovog utjecaja na imunološki sustav. 1940-ih godina