WELLBIS BR. 73

9 srpanj / kolovoz 2019. Wellbis tamnocrvenu karmin boju. Tek u 10. stoljeću nove ere jedan Andaluzijski kozmetolog osmislio je ruž za usne u tvrdom obliku. Crkva je u srednjem vijeku zabranjivala upotrebu ruža, a u 16. stoljeću britanska kraljica Elizabeta II (poznata kao modna ikona) skinula je 'loš glas' s ruža te ga je i sama nosila u svijetlocrvenoj nijansi uz izraženo svijetlu put. Isto tako je i u Japanu ružem bio naglašavan izgled, odnosno ljepota i osobnost Gejša. U 18. stoljeću, 1770. g. Britanski parlament izglasao je zakon da se onemogućuje sklapanje braka ako je djevojka prije svog vjenčanja koristila ruž. To je podržala i kraljica Viktorija. U 19. stoljeću kozmetika pa i ruž bili su potpuno neprihvatljivi. Smatralo se da su žene koje koriste ruž nemoralne te je bilo primitivno i bestidno koristiti ga. Krajem 19. stoljeća francuska kozmetička kompanija GUERLAIN počela je prvu proizvodnju crvenih ruževa pakiranih u papirnate kutijice s malom četkicom i ogledalom. Po sastavu je bio od jelenjeg loja, dabrovog ulja i pčelinjeg voska… Uskoro su se ruževi počeli masovno izrađivati od pustinjskih kukaca i njihovih jajašaca. Upravo zbog skupih sastojaka smatrali su se teatralnim pa su ih nosile uglavnom glumice. Preokret je nastao kada su glumice počele nositi ruž javno i van posla. Tek u prva 2 desetljeća 20-og stoljeća u Americi je započela upotreba ruža i postala hit, pogotovo kada su se žene fotografirale. Tada je bila popularna proizvodnja ruža u obliku obojanog papira pakiranog u male metalne kutije, a tek poslije u metalne tube. Tijekom 2. svjetskog rata proizvodnja ruža je zaustavljena, zbog nedostatka sirovina. Upravo nakon toga žene su se počele zapošljavati u inžinjerstvu te su tako doprinijele znanosti i osmislile prvi dugotrajni ruž. Tada su se počeli proizvoditi ruževi u raznim nijansama. 20-ih godina crveni ruž bio je izrazito polularan i bio je posve prihvatljiv u svim dnevnim aktivnostima, ali nikako u večernjim. 30-ih godina ruž je simbolizirao ženstvenost, a promovirale su ga glumice 'zlatnog doba' Hollywooda. Tinejdžerice su vjerovale kako nanošenjem ruža postaju žene, dok je ostatak populacije smatrao to buntovništvom. 40-ih su godina popularni mediji (novine) isticali tezu da je ruž muškarcima neprihvatljiv; naglašavali su kako je prirodna ljepota ono što je prihvatljivo. Početkom 50-ih godina Marilyn Monroe i Elizabeth Taylor učinile su tamnocrveni ruž vječnom ikonom kozmetike. Pojavili su se i svjetlucavi ruževi te svijetloljubičasti, blijedo ružičasti i boje breskve. Veliku ekspanziju 60-ih godina postigli su ruževi u blijedoj boji. Manekenka Twiggy i glumica Brigitte Bardot su žene koje su to isticale. 70-ih godina javljaju se ruževi neuobičajenih boja, npr. svijetloplavi, zeleni, ljubičasti te neon boje, a početkom 80-ih pojavljuju se mat ruževi te sve nijanse smeđe. Već u 21. stoljeću javljaju se sve biserne nijanse, teksture su sjajne i svjetlucave, trendovi se mijenjaju, a crveni ruž ostaje klasika. Današnja upotreba odnosno nosivost ruža je izuzetno velika i zanimljivost je da se 29. srpnja obilježava kao međunarodni dan ruža.