WELLBIS BR. 76

45 prosinac 2019. Wellbis A utor termina burnout je američki psiholog Herbert Freudenberger, koji ga je prvi put upotrijebio 1974. u svojoj knjizi „Burnout: The High Cost of High Achievement“. On je burnout definirao kao „odumiranje motivacije ili poticaja, naročito kada posvećenost cilju ne donosi željene rezultate”. Sindrom pregorijevanja se javlja kod pojedinaca koji su dugo vremena izloženi stresovima na poslu ili u privatnom životu, uz nedovoljno vremena za odmor i oporavak od stresa. Mnogi se stručnjaci slažu da određene crte ličnosti, kao što su perfekcionizam, prenaglašen osjećaj odgovornosti i ambicioznost predstavljaju faktor povišenog rizika. Posljednjih godina sve češće se u procesu nastajanja burnouta sumnja i na određene biokemijske faktore. Naime, poremećaji neurotransmitera koji dovode do niskog nivoa serotonina u mozgu mogli bi doprinijeti razvijanju i pogoršavanju simptoma. Ovaj sindrom često se javlja kod osoba čije profesije zahtijevaju socijalne kontakte, visoku odgovornost i naporan rad. Stoga su pripadnici takozvanih pomagačkih profesija – psiholozi, psihijatri, zdravstveni, prosvjetni i socijalni radnici kritična grupa, grupa koja je izrazito podložna razvijanju burnout sindroma. Prema izvještajima Europske agencije za sigurnost na radu i zaštitu zdravlja, svaka četvrta osoba ima problema uzrokovanih stresom na radnom mjestu, a prema procjenama 50-60% izgubljenih radnih dana može se pripisati utjecaju stresa; gotovo da je nemoguće na poslu izbjeći stresne situacije s kojima se kad- tad svaki pojedinac susretne. Manifestacije Burnout sindroma Burnout ili sindrom pregorijevanja je kompleksno psihološko- medicinsko stanje koje u suvremenom društvu dobiva razmjere epidemije. Karakterizira ga fizička, emocionalna i mentalna iscrpljenost, strah, depersonalizacija, smanjena sposobnost obavljanja privatnih i poslovnih aktivnosti. Pojedinac koji pati od sindroma pregorijevanja vrlo je podložan pogoršavanju već postojećih i razvoju novih zdravstvenih poremećaja! • Na fizičkoj razini česte su prehlade i podložnost infekcijama, povrede, sporo zacjeljivanje rana, glavobolje, bolovi u leđima ili mišićima. • Na psihosocijalnoj razini osobe s burnoutom otežano funkcioniraju u međuljudskim odnosima, zbog čega dolazi do konflikata u obitelji, na poslu, raspada prijateljstava, razvoda, ozbiljno narušenog zdravlja. Pate od zaboravnosti, eksplozivne su, grube, preosjetljive na vanjske utjecaje (buka, svjetlo, mirisi). Pokazuju znakove bezosjećajnosti, rigidnosti te su stalno okupirane profesionalnim obavezama. Prepoznavanje sindroma pregorijevanja Pojedinci s burnoutom ili sindromom pregorijevanja žale se na osjećaj praznine i beznađa pa je prepoznavanje ranih simptoma vrlo važno za prevenciju punog razvoja ovog poremećaja, koji ne nastaje preko noći, već se razvija tijekom dužeg vremenskog perioda, ako ne obratimo pažnju na upozoravajuće signale. Da biste saznali jeste li i vi žrtva sindroma pregorijevanja, postavite sebi sljedeća pitanja: • Jeste li postali cinični na poslu? • Imate li problem započeti s radom? • Iritiraju li vas pojačano kolege i klijenti? • Osjećate li kroničan manjak energije? • Imate li česte glavobolje, infekcije, bolove u leđima, poremećaj spavanja, poremećaj apetita, stolice, česte prehlade, umor, seksualnu nezainteresiranost, srčanu aritmiju i druge fizičke tegobe? • Imate li osjećaj bespomoćnosti i frustracije, krivice, tuge, nemoći, gubitak samopouzdanja, neodlučnost, negativne misli, problemi s pamćenjem, pretjerana zabrinutost, loše raspoloženje? Samopomoć i liječenje sindroma pregorijevanja Ako ste prepoznali neke znakove pregorijevanja kod sebe, ne čekajte da vam se „nakupi” već se pokrenite... Na razini organizacije: • restrukturiranje posla (promjena radnoga mjesta, izmjena odgovornosti, smanjenje zahtjeva na poslu, promjene u radnom vremenu zaposlenika) • edukacija zaposlenika (informiranje, podizanje kvalitete rada) • transparentnost u radu • team building • supervizija, konzultacije, podrška zaposlenicima • bolja komunikacija sa zaposlenicima. Na osobnoj razini: • različite tehnike samopomoći i relaksacije • prilagoditi se situaciji, ali ostati vjeran sebi • odvojiti profesionalno od privatnog • edukacija (prepoznati znakove stresa) • zatražiti pomoć stručnjaka • kvalitetno korištenje slobodnoga vremena • promjena posla. Treba biti svjestan činjenice da je u današnje vrijeme lako izgubiti radno mjesto i prava. Pitanje je koliko se organizacijski čimbenici mogu stvarno promijeniti. Ono što nam preostaje jest da sagledamo sebe i nastojimo si pomoći na najbolji mogući način. Nema svatko materijalnu mogućnost da promijeni posao, ali može pokušati promijeniti sebe i prilagoditi se situaciji, a da se najmanje kompromitira. Ako ne uspijete sami sebi pomoći i primijetite da se simptomi umnožavaju i pogoršavaju, obratite se stručnjaku- psihoterapeutu uz kojeg ćete lakše sagledati uzroke stresa, naučiti promijeniti reakcije na stres, steći nove navike, pozitivna zdravstvena ponašanja i rehabilitirati posljedice pregorijevanja.