WELLBIS BR. 79

Wellbis listopad 2020. 6 kolumna edukacija / poslovanje K ada se netko profesionalno bavi pružanjem usluga u kozmetičkom salonu, njegov rad ovisi i o pravilnom izboru dobavljača kozmetičkih proizvoda, opreme ili aparature. Najčešći primjeri pokazuju kako se kozmetičari odlučuju za dobavljače na temelju sličnih razloga kao klijenti koji posjećuju salon. Radi se o prepoznatljivosti njihovih brendova putem marketinga ili preporuka onih koji s njima na neki način već surađuju. Po samoj strukturi dobavljači su različiti i to ne samo zbog robnih marki koje zastupaju. Razlikuju se po samom pristupu prema svojim klijentima (kozmetičkim salonima), znači načinu suradnje, uvjetima prodaje te pružanju marketinške potpore (različiti materijali, promocije i ostale aktivnosti koje u principu moraju imati isti cilj, a to je zadovoljstvo klijenata). Ukoliko je taj pristup sveobuhvatan, plasiranje na tržište je brže, lakše i uz to – učinkovito. Ostali značajni segmenti su: politika proizvođača koje se dobavljači kao njihovi posrednici moraju pridržavati, politika poslovanja dobavljača prema kozmetičkim salonima i zajednički pristup koji za cilj ima stvaranje zadovoljstva klijenata, kao što sam već ranije spomenuo. Pored toge se to povezuje i sa određenim znanjem, posebno iz područja B2B (buisnes to buisnes) prodaje, menedžmenta, marketinga te poznavanjem tržišta. Koga bi se moglo tratirati kao dobavljača, a koga ne Teorijski gledano, dobavljač je svatko tko je posrednik u lancu od proizvođača do krajnjeg ponuđača, dakle kozmetičkog salona. Njihovi prihodi se stvaraju iz razlike u cijeni koju određuje proizvođač i koju oni nadalje postavljaju kozmetičkim salonima, s predloženom ili ne krajnjom cijenom za klijente, kada je riječ o kozmetičkim linijama proizvoda. To mogu biti kompanije koje se time bave profesionalno ili, što se u kozmetičkoj struci sve češće javlja, pružatelji kozmetičkih usluga koji su se odlučili za prodaju kozmetičkih linija posebno profesionalnih, odnosno takvih, koje za veće dobavljače nisu zanimljive. Jedni i drugi imaju velike prednosti, ali i slabosti na koje je dobro obratiti pozornost prilikom izbora za suradnju. Pogledajmo koje su to razlike... Prednosti većih dobavljača: • Lakši pristup do kvalitetnijih robnih marki • Mogućnost provođenja kvalitetnijeg i učinkovitijeg marketinga • Mogućnost ostvarivanja boljih uvjeta kupovine proizvoda • Zbog kupovine veće količine proizvoda, cijena reklamnog materijala za njihove posrednike (salone) može biti manja • Mogućnost lakše i brže prepoznatljivosti proizvoda na tržištu • Mogućnost ostvarivanja veće zarade (razlika u cijeni između veleprodaje i maloprodaje) • Nemaju većih poteškoća s logistikom, znači nabavkom, skladištenjem i dostavom robe • Odnos između dobavljača je profesionalniji, a manje prijateljski • Lakše i brže izvode aktivnosti preko interneta (marketing, prodaja...). Slabosti većih dobavljača: • Što su veći, to su sporiji. Procesi su, posebno u većim kompanijama, zahtjevniji. Sve se radi prema unaprijed pripremljenom planu i zadaci su podijeljeni na više zaposlenika pa duže traju, ali to ne može biti pravilo Kako izabrati odgovarajućeg dobavljača Po samoj strukturi dobavljači su različiti i to ne samo zbog robnih marki koje zastupaju Piše: Evgen Gec, vizažist i edukator www.studioaktiva.com