WELLBIS BR. 87

listopad 2022. Wellbis 9 kompetencije različite. Tko je prenosilac znanja još je jedan od važnih segmenata u obrazovanju. Prenositi znanje drugima, educirati druge isključivo na osnovu iskustva, posebno ukoliko nisu povezana s naprednim znanjem, može biti vrlo opasno. Slično bi se moglo dogoditi ukoliko se ne zna na koji to način činiti. Dobro poznavati struku i imati iskustva još ne znači imati odgovarajuće kompetencije za podučavanje. Isto tako, za nekoga tko je stručnjak za prijenos znanja ne bi se moglo reći da je zbog toga uspješan kao stručnjak u određenoj struci. Kompetencije koje su stoga potrebne stječu se iskustvom, ali je potrebno poznavati i pristupe, metode komuniciranja i, prije svega, ovladati temom koja se izlaže. Dobri predavači poznaju probleme koji se javljaju u poslu, a znaju i rješenja za njih. Njihov rad temelji se na motivaciji za postizanje potonjeg, a ne na ‘gašenju’ nastalih problematičnih situacija, što se uglavnom temelji na iskustvu i lijepo izgovorenim riječima ili pretjeranoj ljubaznosti. Da bi čovjek mogao raditi nešto što želi, mora imati kompetencije i znanje koji su za to potrebni. Primjetno je kako je želja za prijenosom svoga znanja drugima u porastu, što nije pogrešno. Ali potrebno je biti svjestan toga da se prilično brzo može upasti u začarani krug. Naime, neki ljudi koji održavaju seminare, radionice ili tečajeve na kraju ustanove da je prenositi znanje puno bolje ili čak unosnije od posla u salonima, s klijentima koji kasne, nemaju dovoljno novca za usluge i slično. Iz tog razloga postupno većinu svog vremena posvećuju novim aktivnostima i nisu svjesni što gube u području na kojem već jesu stručnjaci. Zamislite kozmetičarku koja je s dugogodišnjim iskustvom i nadahnućem uspjela u svom poslu. U osnovi je iznimna kozmetičarka, a također je i izvrsna voditeljica teretane, savjetnica za osobni razvoj ili konzultant za ulaganja u plemenite metale ili kriptovalute. Kao što je vidljivo iz primjera, takva je osoba izrazito poduzetna, ali ne može steći potpuno povjerenje ni u jednoj od navedenih djelatnosti. To ne znači da nema odgovarajuće znanje ili vještine za sve što radi. Radi se u tome da potencijalni klijenti, kada ne znaju u čemu je zapravo netko istinski stručnjak, postaju zbunjeni. Svatko treba raditi ono u čemu je najbolji Postoji još jedna zanimljivost. Primjećuje se da se za izvođenje tečajeva sve češće odlučuju osobe koje u salonima ne uspiju ostvariti dobre rezultate. Razlozi za to mogu biti različiti, ali najčešći pokazuju da su slabiji u vođenju marketinga i neprekidno traže nešto što je novo ili aktualno, neznajući da im to stvara visoke troškove i zbog neprekidnog traženja novih ciljanih klijenata u neprekidnom su stresu. Posljedično, pored slabijeg financijskog statusa do kojeg su zbog toga došli vide novu mogućnost za rješavanje takve situacije u prijenosu vlastitog znanja drugima. Pouka ovoga je da svatko treba raditi ono u čemu je najbolji i to stalno nadograđivati. Miješanje različitih aktivnosti može dovesti do toga da potencijalni kupci ne znaju u čemu je netko zaista dobar kao pružatelj usluga pa ga klijenti postupno prestaju pratiti ili čak posjećivati u salonu. Naime, oni ne vjeruju da netko odjednom može biti stručnjak u području koje im je dosad bilo nepoznato. Nešto je sasvim drugo ako netko s vremenom nadograđuje svoje vještine ili znanje i to postupno prenosi na svoje klijente ili slušatelje.