Hijaluronska kiselina ime je dobila od grčke riječi HYALOS – što znači staklo, upravo zbog svog staklastog izgleda. Otkrio ju je Karl Meyer 1934. godine dok je njena primjena tek u zadnje vrijeme u potpunosti zauzela svoje zasluženo mjesto u kozmetičkoj industriji.
Riječ je o tvari koja je po svom sastavu polisaharid (složeni ugljikohidrat), a koju svi imamo prirodno u organizmu. Sastavni je dio cijelog našeg tijela, svakog organa, a najzastupljenija je u koži (oko 50% ukupne količine).
Hijaluronska kiselina je glikozaminoglikan i čini sastavni dio vezivnog tkiva dermisa ispunjavajući prostor između kolagenih i elastičnih vlakana. Uz kolagen je neophodna za održavanje slojeva i strukture kože. Kolagen koži daje čvrstoću, a hijaluronska kiselina hrani i hidrira kolagen; odgovorna je za elastičnost i potpornu funkciju kože.
Najvažnije svojstvo hijaluronske kiseline je vezivanje i zadržavanje vode; jedna molekula može vezati 1000 – 10000 puta veću količinu vode od vlastite težine. Hijaluronska kiselina također sprječava prevelik gubitak vlage u koži te je od vitalnog značaja za hidraciju kože. Optimalna hidracija ključna je za zdravu kožu – bez dovoljno vode koža se isušuje i smanjuje se njena učinkovitost kao zaštitne barijere, gubi sjaj i čvrstinu.
Mlada koža sadrži veliku količinu hijaluronske kiseline no s godinama proizvodnja te tvari nužne za održavanje stanične cjelovitosti opada i zato ju nastojimo nadoknaditi biotehnološki / iako se to još naziva prirodnim, jer je tvar indentična onoj kakvu nalazimo u organizmu.
Hijaluronska kiselina u korektivnoj, kozmetičkoj industriji i estetskoj medicini
Najveći naglasak primjene je u korektivnoj, kozmetičkoj industriji i estetskoj medicini.
Kozmetički preparati koji sadrže hijaluronsku kiselinu obnavljaju kožu, popunjavaju bore te imaju učinak filera, iako to nisu. U kremama hijaluronska kiselina ima svojstvo zadržavanja vlage, tj. hidrira kožu te natapa stanicu kože koja onda ima sposobnost ‘povećanja’, tj. izgledom je ‘jedrija’ i ‘bujnija’. To punjenje stanica štiti kožu koja je izložena agresivnom djelovanju sunca i hladnoće, a time i direktno djeluje na usporavanje starenja kože.
Vrste hijaluronske kiseline prema veličini molekule
Zbog svoje veličine, molekula hijaluronske kiseline slabo prolazi kroz kožu. Postoje niskomolekularna, srednjomolekularna i visokomolekularna hijaluronska kiselina; razlikuju se po dužini lanca polimera odnosno po veličini molekule. Prema istraživanjima, niskomolekularna i srednjomolekularna hijaluronska kiselina prolaze u epidermu (gornji sloj kože), ali ne i u dublje slojeve. Visokomolekularna hijaluronska kiselina ne može proći ni u jedan sloj te nakon nanošenja na kožu ostaje na njenoj površini. Svejedno blagotvorno djeluje na izgled kože. Stvara zaštitni film i vlaži kožu s vanjske strane. Vezanjem vlage ispunjava se prazni prostor u koži te ona izgleda napetije.
