Teorijski gledano, oblik usana stvara se već prije šminkanja, kada se izvodi korekcija lica (posebno kada se radi o donjem dijelu nosa i njegovoj širini) i pregled veličine usana. To je osnova za korekciju i crtanje linija olovkom, koje počinje na mostu gornje usne.

Prije toga se korekcija usana usklađuje korektorom u olovci, koji je izvrsna pomoć za stvaranje potrebnog oblika. Svijetli tonovi takvog korektora omogućuju manjim usnama stvaranje volumena, a nešto tamnijim mogu se optički smanjiti pojedini dijelovi usana. To je proces koji u fazi oblikovanja usana u poželjnoj boji olovke omogućuje lakše apliciranje i stvaranje oblika. 

Oblikovanje usana

Moram reći da tijekom niza godina školovanja u okviru šminkanja primjećujem da je najzahtjevniji dio kod učenika baš oblikovanje usana. Razloga tomu je više, ali mislim da je dobro napomenuti koji su najčešći. Prvi je stvaranje simetrije usana, koju je potrebno prilagoditi njihovoj veličini i potrebama njihovog oblika prema osnovnom obliku lica. Po veličini, znači,  gornja i donja usna moraju biti jednake, isto tako lijeva i desna strana. Možda neke od tajni umjetnika pojedini još ne poznaju; zato mi dozvolite da vam otkrijem tajnu, posebno ukoliko se želite profesionalno baviti šminkanjem.

Najlakši način prepoznavanja amatera od profesionalaca je baš u oblikovanju usana. Osobe koje šminkaju tako što stoje ispred klijenta najčešće imaju poteškoće s linijama, posebno ukoliko je stolica na kojoj klijent sjedi nešto niža. Oblikovanje u takvoj poziciji zahtijeva ogromno iskustvo i zato se amateri brzo otkriju. Profesionalci uvijek stoje sa strane, jer na odgovarajućoj visini stolice mogu pravokutno stajati prema klijentu pa je tako i pogled na usne odnosno način oblikovanja puno lakši.

Još jedna od tajni govori o tome da se u okviru crtanja oblika nikada ne izvodi proces u jednoj liniji od početka, znači od mosta prema vanjskoj strani usana.

Prije početka iscrtavanja linija potrebno je obratiti pozornost na nos, odnosno na njegovu širinu u donjem dijelu. Što je nos u donjem dijelu širi, most na gornjoj usni mora biti uži i suprotno. Znači, što je nos u donjem dijelu uži, most mora biti širi. Nakon oblikovanja mosta, linija se vuče prema vanjskoj strani usne, ali isključivo do sredine usne, od točke A do točke B, kao što se može vidjeti na crtežu. Nakon toga se oblikovanje nastavlja iz točke C na vanjskoj strani prema unutrašnjoj na točki D. Ukoliko bi se od samog početka linija vukla od mosta prema vanjskoj strani, usna bi se na vanjskom dijelu prebrzo ‘zaključila’ pa se crtanjem linije od vanjske prema unutrašnjoj strani to izbjegne. Što se tiče donje usne, najvažniji je središnji dio, znači da se linija najprije povuče iz točke E prema F i nakon toga se završi s linijama prema vanjskoj strani, znači prema točki G.

Olovke za usne

Olovke za usne su proizvod koji može pomoći u brojnim detaljima šminkanja. Ali prije početka opisivanja prednosti upotrebe, moram istaknuti da olovka kojom se iscrtava linija usana mora  biti naoštrena. Najveća greška, posebno kod amatera, je da crtaju linije olovkama koje nisu naoštrene; zato linije nisu savršene. Olovke mogu biti odlična zamjena za ruž. Istina je da su po sastavu dosta suhe, ali zato su i trajnije. Osobno, posebno za svečano šminkanje koristim isključivo tehnike upotrebe olovke, bez ruža. Odmah poslije ocrtavanja odabranom olovkom na unutrašnjoj strani, svjetlijim tonom olovke povučem liniju prema unutrašnjosti, koju nakon toga razvučem pomoću manjih kistova. Usne na taj način dobiju volumen i dodatkom sjaja su odlično ‘završene’ i, što je najvažnije, postojane.

Posebnu pozornost potrebno je posvetiti veličini usana te je crtanje oblika za svaku veličinu nešto drugačije. Manje usne crtaju se s vanjske strane ruba, a veće sa unutrašnje. Kod starijih osoba  usne obično nemaju volumena pa ga je potrebno nacrtati. To se radi tako da se vanjski rubovi, ukoliko ih nema, nacrtaju u odgovarajućoj veličini, u nešto tamnijoj boji olovke. Isto se to napravi u sredini usne, međutim unutrašnjost mora biti svjetlija, kao što se može vidjeti na crtežu.

Boja ruža

Ruž je najbolje prilagoditi okolnostima, iako su želje u izboru boja različite. Hladim bojama odjeće najbolje pristaju tople boje ruža i suprotno. Recimo, ženama mediteranskog tipa najviše odgovaraju ruževi u crvenoj ili boji cigle. To su boje koje lice istaknu i dodaju karakter osobe. Ženama s tamnijom, odnosno smeđom kosom takve boje baš ne pristaju, zato se preporučuje upotreba umjerenih boja ruža odnosno sjajila. Najviše pažnje potrebno posvetiti kod crvenokosih žena. Kod plavih očiju mogu se upotrijebiti ljubičasti tonovi boja, ali kod smeđih isključivo smeđe boje. Plavokosim ženama najbolje pristaju ruževi u ljubičastim bojama.