Oči na licu su nešto što se smatra posebnim, često i u okviru komuniciranja. To je činjenica koja se već godinama potvrđuje. Zbog toga mi vizažisti nastojimo na odgovarajući način istaknuti oči prema obliku i željama klijentice. Međutim, postoji pravilo koje govori o tome kako se ne smije previše distancirati od prirodnih linija očiju. Time bi se mogla stvarati neusklađenost i linije bi djelovale nesavršene; osnovni oblik lica bi se u potpunosti promijenio. U narednom tekstu osvrnut ću se na važnost osnovnog položaja očiju.
Prije opisa želio bih dodati još nekoliko smjernica koje su važne kako bi se olakšalo razumijevanje tehnika koje se koriste za ‘dizajniranje’ očiju. Cijelo područje mobilnog i stabilnog dijela kapka moglo bi se po širini i dužini podijeliti na tri jednaka dijela:
- unutarnji dio, koji se proteže od nosa i pokriva trećinu kapka prema unutrašnjosti
- sredina, koja pokriva veličinu područja zjenice i oka
- vanjski prostor, koji pokriva zadnji, treći dio kapka.
Stoga je važno znati kada i zašto je određenom prostoru potrebno posvetiti više pažnje. U slučaju razmaknutih očiju, odnosno ukoliko ih se želi smanjiti, potrebno je tamnijim nijansama naglasiti unutarnji dio oka. Srednji dio može se istaknuti, ukoliko se želi usredotočiti na duljinu i otvorenost. Tamnije nijanse na tom području čine oko više okruglim i time djeluje veće i otvorenije. Vanjski dio oka naglašavamo u slučajevima kada se oko želi produžiti, odnosno kada su oči suviše blizu jedno drugom. U narednom tekstu pogledajmo pojedine oblike očiju i tehnike ‘dizajniranja’.
Oko u obliku badema
Preduvjet za optimalno dizajniranje takvog oblika oka je njegov normalan položaj (da vanjska strana nije suviše podignuta ili spuštena). Prvo se obrva na vanjskom dijelu stabilnog kapka nešto suzi. Zatim se tamnijom olovkom počinje dizajnirati linija iz unutrašnje strane oka prema vanjskoj na predjelu između stabilnog i pomičnog kapka. Na vanjskoj strani se ta ista linija podigne i manjim kistovima se nanese sjenilo prema unutrašnjosti. Za ovaj oblik oka idealna je i upotreba parcijalnih umjetnih trepavica.
Izduženo oko
Proces dizajniranja ove vrste oka počinje upotrebom olovke u najtamnijoj boji. Crtanje linije počinje na sredini, dakle na najvišem predjelu između pomičnog i stabilnog kapka prema vanjskoj strani oka. Tanka linija se na kraju oka nešto produžuje i spaja s linijom donjeg vanjskog dijela oka. Trokut na vanjskoj strani se kistovima ‘razmaže’ prema unutrašnjosti i na taj način je oko vidno produženo.
Kada je oko manje ili usko…
U takvim slučajevima najbolje se usredotočiti na srednji dio pomičnog i stabilnog kapka. To se može sprovesti tako da se tamnom olovkom ili sjenilom dizajnira tanka linija po dužini predjela između stabilnog i pomičnog kapka. Kistovima se ista zatim u sredini ‘razmaže’ prema gornjem dijelu stabilnog kapka i na taj način oko djeluje otvorenije i veće. Velika pomoć mogu biti i umjetne trepavice, nešto duže u sredini, a kraće na unutrašnjem i krajnjem vanjskom predjelu. Ovaj način dizajniranja oka posebno je važan za kratka lica.
Kada je oko spušteno na vanjskom predjelu
Dizajniranje takvog oka može se kombinirati tamnom olovkom ili sjenilom koje se primjenjuje s manjim kistom na vanjskom predjelu oka. Linija oka počinje na unutarnjem dijelu, međutim na vanjskom mora izgledati kao “zarez” ili “kvačica”. Povišena i malo izraženija linija na vanjskoj strani vidno podigne oko. Nešto većim kistom se zatim ta ista linija ‘dimno briše’ prema unutrašnjosti. Idealna za podizanje oka odnosno otvaranje na vanjskoj strani, dakle na predjelima spuštenih trepavica je maskara za uvijanje, koja trepavice bolje rasporedi i oko djeluje otvorenije, što je za vanjski dio u tom slučaju od posebnog značaja.
Kako podignuti oko
Ovaj proces dizajniranja oka sličan je prethodnom, s tim da se dio gornjeg (stabilnog) kapka između korijena nosa i unutrašnjeg dijela obrva nešto podigne, potamni i ‘razmaže’. Linija na vanjskoj strani oka mora biti lagano spuštena (malo niža od prirodne linije oka). Najlakši način je povući liniju iz unutrašnjosti prema vanjskoj strani u obliku banane ili polumjeseca. Onda se ‘razmaže’ prema unutrašnjosti kistom srednje veličine. Ta linija u unutrašnjosti oka neka bude nešto viša, a na vanjskom – vidno niža od prirodne linije oka.
