Rizik svakog poslodavca upravo je u tome da će nam naš najbolji djelatnik otići; ili otvorivši vlastiti salon, ili prihvatiti bolju ponudu. U svakom slučaju, vlasnici kozmetičkih salona i voditelji jesu predstavnici poslovne kulture kompanije i o njima uvelike ovisi imidž salona ili spa centra, jer upravo su oni ti koji vode tim ljudi prema boljim rezultatima i uspjesima.

Poslodavci izvan struke

Ne zna se točno što je gore – kozmetičar koji se pretvara da je vrstan menadžer ili ekonomist koji se pretvara da zna apsolutno sve o kozmetici… U Hrvatskoj se širi neka čudna misao da bi menadžeri u salonima ili spa centrima obavezno trebali biti iz struke i podučavati svoje djelatnike masažnim tehnikama i ostalim kozmetičkim postupcima, što je potpuno krivo i daleko od onoga što bi pravi menadžer trebao raditi. Vrlo su podijeljena mišljenja o tome što je doista njihov posao i treba li vlasnik salona biti kozmetičar ili ne.

Ukoliko su vlasnik ili investitor izvan struke, ali vladaju brojevima i znanjem iz ekonomije, tada je na njima da uposle djelatnika kozmetičke struke koji zna dovoljno da bude proaktivan sugovornik i koji je sposoban preuzeti brigu o salonu, odnosno ‘struci’. Baza svakog posla je ista – uložimo novac uz unaprijed razrađen plan, znamo koje su nam gornja i donja granica isplativosti i nakon toga odlučujemo hoćemo li posao koji ‘ne ide’ održavati na životu ili ćemo posao koji ‘ide’ još više proširiti.

Matematika je vrlo jednostavna i tko njome ne vlada, ne piše mu se svijetla budućnost. Ono na što poslodavci izvan struke (spomenutog zdravog poslovnog razmišljanja) nailaze jesu kozmetičari, koji svojim znanjem, vještinama i motiviranošću ne mogu parirati i očekuju da će im “netko drugi dati plaću”, ne shvaćajući da njihovu plaću isplaćuju upravo klijenti, a ne poslodavci.

Zapošljavanje

Prilikom zapošljavanja kozmetičara postoji raširen problem nerealnih očekivanja pa se tako događa da kozmetičari zahtijevaju vrlo visoke plaće, potpuno neutemeljeno, ne nudeći nikakve garancije ili sigurnu klijentelu koja će pravog stručnjaka slijediti ma kamo on pošao raditi. Ono što je moj savjet svakom poslodavcu u kozmetičkoj struci jest upravo inzistiranje na pisanom životopisu, uz molbu, sukladno standardima, razgovor, uz provjeru vještina, preporuku salona gdje je djelatnik/ca radio/la i provjera istih te probni period rada.

Obavezna tema trebala bi svakako biti target koji očekujete od kozmetičara, a na temelju kojeg ćete i moći izračunati plaću i bonuse. Vrlo je važno da su ‘karte otvorene’ od samog početka i da je komunikacija s potencijalnim djelatnikom transparentna. Ugovor, koji uključuje sve edukacije koje će poslodavac organizirati i platiti, trebao bi biti sastavni dio poslovnog odnosa od samoga početka, uz jasno definirane ciljeve, očekivanja i obveze.

Osobni potpis i imidž svakog poslodavca

Posve je u redu ako se potencijalni djelatnici ne uklapaju u svjetonazor, vrijednosti i uvjerenja koje zastupa kompanija; bitno je samo da ih prepoznamo navrijeme i takve osobe ne zaposlimo. Također, rizik svakog poslodavca je gubitak izvrsnog djelatnika, no ukoliko ne znamo motivirati, poticati i ‘hraniti’ vlastite djelatnike, prepoznajući njihove potencijale, svaki će otići, bio on dobar ili loš.

Kao poslodavac, vaši vas djelatnici uopće ne moraju voljeti niti vam se trebaju diviti, ono što je potrebno samo je – poštivanje i kvalitetan rad. Naše je tržište malo i ukoliko kao poslodavac steknete određeni imidž, on će vas zauvijek obilježiti i pratiti vas tijekom čitavog radnog vijeka. Vaši djelatnici nisu vaši prijatelji i prijateljice, ili bliske osobe koje će nas tješiti kad prekinemo vezu, ili tulumariti s vama.

Oni su vaši poslovni suradnici, koji prvenstveno trebaju zadovoljiti targete zbog kojih su tu, a ljudski je faktor svakog poslodavca potpuno individualna stvar. Psihička stabilnost poslodavaca i znanje o poslovnim procesima preduvjeti su zdrave radne atmosfere i temelji uspješne nadogradnje svakog kozmetičara, kao i njihovih nadređenih.

Znanje i motivacija u struci

Interesantno je da u ovo doba ‘googlizacije’ i dostupnosti svih informacija ipak postoji velika količina neznanja koja prati kozmetičku profesiju. Ne samo na domaćem terenu, već i diljem svijeta. Proizvođači, distributeri, klijenti, prodajni predstavnici i drugi žale se da kozmetičari pokazuju potpunu indiferentnost prema postizanju rezultata, maloprodaji kućne njege i općenito analizi kože te brizi o kućnoj njezi, odnosno, preporuci skrojenoj za svakog klijenta.

S druge strane postoje poslodavci koje njihova vlastita ljubomora i strah tjeraju na gušenje potencijala vlastitih djelatnika, sve dok ne postanu tupi “šljakeri” ili odu iz salona, ogorčeni i tužni. Ako želite biti sjajan poslodavac, koji ne pristaje na ništa manje od izvrsnosti, tada se svakako pobrinite da prepoznate koji su to motivatori kod vaših djelatnika te ih koristite što više, jer samo će zadovoljan djelatnik na posao dolaziti iskreno nasmijan i raditi za vas kao da radi u svom vlastitom salonu, dok će nezadovoljno osoblje posezati za krajnje očajnim metodama, a koje mogu trajno utjecati na kompletan imidž salona.

Plaću djelatnika ‘isplaćuje’ i diktira rad i njegova kvaliteta, jer je u zavisnosti o zadovoljstvu klijenata. Upravo zato radi se više, kvalitetnije i neprekidno se usavršava da bi se pozitivno odgovorilo na zahtjeve klijenata, jer drugih će salona uvijek biti no klijenti i djelatnici birat će one najbolje.