Unajužem smislu, pojam eteričnih ulja podrazumijeva prirodne nemasne ekstrakte iz aromatičnih biljaka, a najčešće ih dobivamo metodama destilacije, ekstrakcije ili nekom drugom metodom izolacije. Ekstrakte biljaka nalazimo u žlijezdama biljaka, venama, vrećicama pa i u žljezdanim dlakama. Za dobivanje ulja koriste se sljedeći dijelovi biljaka: cvjetovi (ruža), osušeni pupoljci (kamilica), stabljike (mažuran), listovi (eukaliptus), stabljika, trava (vetiver), kore (limun), korijenje, lukovice (češnjak), biljne smole (boswellia), sjemenje (kim), plodovi (šipak).
Eterična ulja se akumuliraju u specijaliziranim tkivima biljke koja sadrže uljne žlijezde; što je više uljnih žlijezda u biljci to je ulje jeftinije i obratno. Npr. 100 kg lavande sadrži oko 3 litre, dok 100 kg ružinih latica sadrži oko pola litre eteričnog ulja. Eterična su ulja visokokoncentrirane supstance i stoga se rijetko koriste u nerazrijeđenom obliku. Postoje samo dvije biljke koje se mogu direktno koristiti i nerazrijeđene, a predstavljaju antiseptic – to su lavanda i čajevac. Boja i konzistencija su kod različitih biljaka različiti, stoga možemo naći masna ulja, a to su suncokretovo, kukuruzno i bademovo. Mnoge esencije su bezbojne, kao npr. lavanda je žućkasta, bergamont zelenkast, a njemačka kamilica tinta-plave boje.
Eterična ulja topiva su u biljnim uljima, alkoholu i eteru te su zapaljiva, nemasna i lako hlapljiva. Što se tiče hlapljivosti, možemo naći gornju notu – lako hlapljiva ulja, srednju notu – srednje hlapljiva ulja te donju notu – sporo hlapljiva ulja. Terapeutske osobine nisu zanemarive, poput antiseptičkog, probiotičkog, sinergičnog, ublažavajućeg i balansirajućeg djelovanja. Isto tako, moderna aromatologija je u novijim istraživanjima dokazala da eterična ulja imaju dodatne terapeutske osobine, a to su: protuvirusno, protuupalno, opuštajuće, stimulirajuće i pobuđujuće djelovanje. Dobivanje eteričnih ulja možemo ostvariti na nekoliko načina.
Načini dobivanja eteričnih ulja
Destilacija – Prije 5000 godina, u Mezopotamiji su metodu dobivanja eteričnih ulja putem destilacije razvili arapski srednjovjekovni kemičari, a usavršavanje je doživjela u Grasseu, u kolijevci parfema, na samom jugu Francuske. To je vrlo jednostavna metoda; provodi se vodenom parom koju zagrijavamo, pri čemu biljka isparava svoja eterična ulja. Te sićušne molekule prolaze kroz crijevo zajedno s parom te se hlade pa prolaze crijevom pri čemu se molekule kondenziraju u tekući oblik. Potom ulje pluta na površini ili padne na dno te se posebno odvaja ili izvlači. Vrijeme potrebno za destilaciju varira od 20 minuta do nekoliko sati. Kada se ulje odstrani ostaje voda koja se još naziva aromatska vodica ili hidrolat. U kozmetičkoj praksi vrlo je česta uporaba hidrolata, dok je u aromaterapeutskoj praksi prava nepoznanica.
Izolacija – Metoda izolacije ugljičnim dioksidom počela se primjenjivati 80-tih godina. Ovakav vid dobivanja eteričnih ulja jako je skup te zahtijeva specijaliziranu i složenu opremu koja koristi CO2 pod pritiskom, ali na vrlo niskim temperaturama. Ovako ulje jedno je od najkvalitetnijih ulja i ima izuzetno jake terapeutske značajke.
Hidrodifuzija – Hidrodifuzija ili perkolacija je metoda u kojoj para prolazi kroz biljni materijal od vrha prema spremniku do dna, potom dolazi do hlađenja pare i plinova te se izdvajaju na potpuno isti način kao i destilacijom. Ovakvo ulje je jako kvaliteno, jer biljka nije izložena visokim temperaturama.
Izolacija – Metoda izolacije ugljičnim dioksidom počela se primjenjivati 80-tih godina. Ovakav vid dobivanja eteričnih ulja jako je skup te zahtijeva specijaliziranu i složenu opremu koja koristi CO2 pod pritiskom, ali na vrlo niskim temperaturama. Ovako ulje jedno je od najkvalitetnijih ulja i ima izuzetno jake terapeutske značajke.
