Užurbani tempo života i rada uzima svoj danak; upravo to je jedan od glavnih razloga zašto se broj osoba sa osjetljivom kožom povećao sa 30 posto ukupnog stanovništva iz 80-ih godina, na današnjih 50 do 60 posto stanovništva – smatraju mnogi stručnjaci koji proučavaju multidisciplinarno ovaj fenomen. Uzročnici nastanka osjetljive kože vrlo su različiti, od zdravstvenih problema, genetskih, uvjeta na radnom mjestu, uvjeta okruženja te psihosomatskih predispozicija koje svi nosimo kao pojedinci.
Na osjetljivost kože utječu endogeni, ali i egzogeni čimbenici, kao što su klima i godišnje doba (npr. UV -izloženost, vremensko okruženje u kojem živimo, postotak vlage u zraku, a time i u koži). Pod terminom “osjetljiva koža” podrazumijevamo kožu koja ima smanjeni prag tolerancije prema nekim alergenima, postupcima u tretmanima ili klimatskim promjenama i stoga zna biti sklona iritativnim reakcijama. Vrlo je teško egzaktno odrediti i definirati termin “osjetljiva koža”, jer imamo vrlo malo mjerljivih kriterija uzročnika.
Od velikog značaja za osjetljivost kože su stanje hidrolipidnog sloja i epidermalne barijere te kiselog zaštitnog omotača, koji značajno utječu na samu funkciju kože. Stanje epidermalne barijere može se provjeriti mjerenjem transepidermalnog gubitka vode (TEWL) pa tako možemo saznati nešto o stanju barijerne funkcije. Ukoliko imamo transepidermalni manjak vode, to može utjecati na oštećenje barijere, ali to nikako nije jedini razlog i konstanta na koju bi se moglo gledati kao na jedan od osnovnih uzroka preosjetljivosti kože. Naime, i suha koža ima transepidermalni manjak vode, i svakako klijent osjeća nelagodnu zategnutost, ali zbog toga ne spada u osjetljive i reaktivne kože.
Tipična vidljiva obilježja osjetljive kože su: crvenilo, pojava prhutanja kože, ekcem pa i lokalizirani edemi kad iritacija prijeđe u pravu alergijsku reakciju, što odlikuje reaktivnu i alergičnu kožu, a ne samo osjetljivu. Nevidljivi znakovi osjetljive kože su: peckanje, svrbež te osjećaj zategnutosti. Mogli bismo zaključiti da se klijent osjeća nelagodno u svojoj koži; već ta konstatacija govori koliko moramo biti predostrožni kako takvo stanje ne bismo pogoršali.
Alergijska stanja
Alergije pripadaju bolestima 21. stoljeća i, nažalost, sve ćemo se više susretati s njima u budućnosti. Naše tijelo svojim imunološkim sustavom reagira na alergene, stvarajući antitijela kao reakciju na ‘napadača’, ali paradoks je u tome da ljudi sve više kao alergene prepoznaju prirodne bjelančevine i to ne samo alergene na prašinu, tj. grinje, već čak neki reagiraju i na eterično ulje lavande, koje također sadrži prirodne alergene. To nisu česte alergijske reakcije, ali postavljamo li si pitanje što napraviti da to doista ne ide u još gorem smjeru?
Kod alergijske reakcije naš imunološki sustav bukvalno ‘divlja’; mogli bismo laički reći da je u totalno stresnom stanju, samo zato kako bismo naglasili stres kao vrlo štetno stanje organizma, osobito ukoliko je ono učestalo. Apsolutno nema pouzdanih ispitivanja koja mogu dokazati što stres čini našem organizmu, ali budućnost će ga definitivno odrediti kao ‘okidač’ za bolesti i to one za koje imamo genetsku predispoziciju, što se već sad može odrediti pregledavanjem naših kromosoma.
Alergijska reakcija nastaje kada je pokrenu naša antitijela, tj. kad naše masne stanice imunološke obrane u većoj mjeri počinju otpuštati hormon histamin. Klijenti reagiraju tako da osjećaju svrbež očiju, zatim kihanjem, curenjem nosa, crvenilom i pečenjem kože, sitnim prištićima ili plikovima u jačim alergijskim reakcijama. Ono što se definitivno može utvrditi kao konstanta svake osjetljive pa i kože koja je imala alergijsku reakciju, je slabljenje obrambene snage, tj. oslabljeni imuno sustav.
Mi u kozmetologiji možemo samo umanjivati posljedice, a uzroke ostavljamo liječnicima da ih pronalaze i tretiraju. Kvalitetno ćemo ih moći tretirati samo ukoliko znamo na što je sve naš klijent alergičan; tada ćemo to izbjegavati i onda neće biti nikakvih problema. Problemi nastaju kada sami klijenti znaju da imaju osjetljivu kožu, čak da su i na nešto alergični ili preosjetljivi, ali se više ne sjećaju, jer nisu ‘našli vremena’ da to ispitaju. Tada se mi igramo dermatologa ili imunologa i isprobavamo razne naše preparate na koži ispod uha i gledamo jesmo li isprovocirali alergijsku reakciju.
Međutim, simptomi mogu nastati odmah ukoliko tijelo ima već formirano antitijelo za dotični alergen, što znači da se već susreo s njim, ali reakcija može nastati i nakon 24 sata nakon ‘susreta’ s alergenom ili tek prilikom drugog, trećeg nanošenja preparata i da senzibilizacija upravo toliko potraje. Znači, jedino pravilno postupanje bilo bi, ukoliko je naš klijent imao jaču alergijsku reakciju, uputiti ga liječniku na pomno ispitivanje i savjetovanje, tako da se kasnije može za njega osobno napraviti individualni program njege lica i tijela. Ono što se uočilo također kod klijenata sa osjetljivom kožom je poremećen hidrolipidni sloj, također i poremećaj pH vrijednosti rožnatog sloja (koja bi se trebala kretati oko 5,5 ) te poremećaj aktivnosti enzima u koži.
Tretman osjetljive kože
Dobro izbalansirani tretman osjetljive kože trebao bi se sastojati u obnovi hidrolipidnog sloja, održavanjem lagano kisele pH vrijednosti te aktiviranjem enzima (stratumacorneuma) koji su vrlo važni u održavanju zdrave zaštitne barijere kože. Što bi to značilo u praksi profesionalnog tretmana osjetljive kože? Definitivno prije tretmana moramo obaviti detaljan razgovor i uzeti „anamnezu“ bilo kakvih pozitivnih alergijskih reakcija. Rješenje je izbjegavati te supstance, ne izazivati ionako opterećeni imuno sustav.
Klijenta treba, prije svega, umiriti, a kožu optimalno hidrirati, nahraniti i u ovom slučaju lagano zakiseliti, iako se danas kao imperativ nameće svima – lužnato… ali to se ne može generalizirati. Lagana kiselost nam ovdje služi kao obrambeni štit kože, jer stvara mehanizam obrane protiv izbijanja infekcija. U samom tretmanu nakon up-šminkanja, osobno upotrebljavam blage enzimatske pilinge, koji optimalno odstrane odumrle stanice s kože te izvrsno pripreme kožu za daljnji dio tremana.
Kod osjetljive i reaktvine kože ne koristim vapozon, već pore otvaram toplim ručnikom, koji mi samo nadopunjuje enzimsku akciju na koži, tako da pore budu dovoljno proširene za jednu laganu komedonopresiju, ukoliko je ona potrebna. Ovdje zaboravite primjenu bilo kakve sile, snažnije komedonopresije, jer ćete izazvati samo neželjenu reakciju, koja ne mora biti nužno alergijska, ali će koža najčešće reagirati crvenilom i edemom na mjestu jačeg pritiska.
Nakon čišćenja na kožu nanosim ampule sa alantoinom, koji umiruje kožu te smanjuje nastalo crvenilo. Zatim stavljam Optimal Sooth ing masku s d-pantenolom, mentolom, vitaminom F i E itd… koja potiče dubinsku regeneraciju i enzimatsku aktivnost. Na kraju nanosim zaštinu kremu za lice prema pripadajućem tipu kože, koja će obnoviti hidrolipidni zaštitni sloj kože, a koja sadrži prirodna hladna prešana ulja i karite maslac, ali ne u velikoj mjeri.
Dubinsku hidraciju potičemo prirodnim ceramidima i ekstraktom kaktusa koji obnavlja rezerve vode na duži vremenski period. Sve te kreme su lagano kiselog pH te kao takve dodatna su zaštita ne samo mogućim egzogenim napadačima iz prirode, već je to upravo podloga za optimalno funkcioniranje i zdravo balansiranje naše prirodne zaštitne funkcije kože.
Ovdje je individualni pristup nužnost, tj. imperativ, jer nekome upravo neka prirodna supstanca, ili biljka, ili bilo što drugo, kao npr. topla voda iz vapozona, može samo u jednom trenutku postati kaktus na koži. Ali, neka pravila ipak postoje, jer moderna kozmetologija ide velikom brzinom naprijed i sve više postaje multidisciplinarna te kao takva pomno izučava i imunološke reakcije i utjecaj okoline na nas te predlaže kako njegovati ovu vrlo zahtjevnu i najdelikatniju kožu.
