Često u svakodnevnom životu u prolazu čujemo opaske kako nešto nije profesionalno… Ili, kako kod nas uopće nema reda i standarda za mnoge profesije. Nerijetko se čuje za neku politička stranku, koja nije ništa dobro napravila – napravili su samo “kozmetičke promjene”.
To je već postala moderna poštapalica ismijavanja nekoga, koja se veže uz neki ružan kontekst. Tada pomislim da bi bilo lijepo kad bi se definirali standardi i protokoli donošenja dobrih političkih promjena. Naravno, i osiguranja njihove primjene, kako bi nam svima život bio ljepši…
Živjela sam i radila ‘vani’ i nikada takvo nešto nisam čula. U razvijenim društvima s dugogodišnjom tradicijom kozmetičke njege i proizvodnje nešto korisno, dobro, ne stavlja se bezrazložno u loš kontekst. Jasno, nekima doista samo liječnici mogu pomoći, a nekima ni oni, jer su pacijenti težeg tipa, ali takvi nismo svi.
Različita uvjerenja
Na edukacijama kolegice iz srodnih struka znaju reći kako ne vjeruju u kreme i ‘što se uopće s njima postiže’? Odgovorim im da nečija uvjerenja na edukacijama ne želim mijenjati. Međutim, tada ih malo ironično pitam vjeruju li u kremu za cipele ili u četkicu i pastu za zube?
Misle li da bi koža na njihovim cipelama ostala dulje vrijeme lijepa ako joj ne posvete pažnju? Tada se nasmiju i kažu da shvaćaju poantu. Za mene osobno, kozmetičke promjene su najljepše promjene na svijetu. Ne predstavljaju gotovo nikakav rizik ukoliko se kozmetičar ili wellness terapeut drži standardiziranih protokola.
Uvijek uživam u wellnessu kad si mogu priuštiti trenutke koji traju… I smatram da sam tad napravila nešto doista dobro i odvojila vrijeme samo za sebe. Odmah nakon njege sama sebi izgledam kao da sam se odmarala danima. Tijekom njege potpuno se isključim. Samo osluškujem ugodnu glazbu, uživam u masaži, nježnom ‘dodiru’ seruma, krema i svega što dolazi u nekom tretmanu.
Ne dopustiti stihijski rad
Ponekad sam i sama svjedokom lošeg načina rada i u našoj struci to nastojim ispraviti na lijep način. Vrlo potanko, tj. uzročno-posljedično pojasnim zašto se moraju poštivati pravila i od čega nas sve ona ustvari štite. Objašnjavam zašto se ne može dopustiti stihijski rad i improvizacija protokola i što se tad može dogoditi. Zato je bitna standardizacija protokola u kozmetičkim salonima i wellness centrima.
EU je donijela zakon za razne ljekovite napitke, macerate, čajeve koji se prodaju putem interneta, uz tvrdnju da su ljekoviti. Potrebno je samo povjerovati i platiti. Jamstvo, nažalost, u mnogim slučajevima vrijedi koliko i naša objektivnost u prosudbi ponude.
Sve EU tvornice supstanci ispituju svaku supstancu koju proizvode. Prodaju ih sa certifikatima, sa sigurnosno tehničkim listovima (STL), tj. toksikologijom i ostalim fizikalnim i kemijskim svojstvima tvari. Navedeno je s čime su kompatibilne, s čime nisu, s čime se nikako ne smiju otapati, miješati. Zatim, do koje temperature se mogu zagrijavati i od koje temperature gube svoja djelatna svojstva…
To je jedan od najvećih poslova ikad pokrenut u proizvodnji kozmetologije pa i farmakologije, ali svima će uvelike olakšati rad. U toksikologiji se dobro zna da 1+1+1 nije uvijek 3, već može biti i 17. Zašto? Naprosto zato što pojedine aktivne supstance pojačavaju djelovanje u sinergijskoj akciji drugim supstancama.
Kada ih u jednom pripravku imamo na desetke, možete li zamisliti što se događa kad se bez kontrole miješaju? Ili, kad se koriste nakon isteka roka trajanja ili kada ih se miješa s priručnim sredstvima iz kuhinje? Gotovo svaka supstanca može biti i toksična, uvijek to ovisi o postotku. Tako bi, na primjer, i kuhinjska sol u količini od 300 grama mogla u ljudskom organizmu izazvati stanje kome. Banalno, ali zvuči zastrašujuće, a što je sa svim onim što ne znamo?
Opreza i znanja nikad dosta
Sigurno je jedino da opreza i znanja nikad dosta i da svaki dan nešto novo doznajemo – ako se trudimo saznati. Kako i sama radim u razvojnim projektima proizvodnje kozmetike, intenzivno tražimo najbolje rješenje. Mora biti što prirodnije i pružati jako dobru zaštitu od sunca.
Sve nas je iznenadio slučaj jedne svjetske tvrtke. Jednu prirodnu supstancu usitnili su do najmanjih mogućih čestica i unijeli ih u svoje proizvode kao revolucionarni novitet. Međutim, vrlo brzo povukli su proizvod s tržišta. Razlog je bio taj što se upravo ta prirodna supstanca usitnjena do najmanjih čestica taložila na plućima i postajala toksična.
Znači, ništa se ne smije uzimati ‘zdravo za gotovo’ i olako generalizirati, već sve treba sustavno i polako proučiti. Tim više što svakodnevno dobivamo razne izvještaje što je novo pronađeno u istraživačkim centrima koji proizvode supstance. Radi se o novim otkrićima njihovih djelovanja, u kojoj su dozi sigurne i pod kojim uvjetima treba raditi s njima. Znajući to i radeći na tome, trudim se na edukacijama objasniti važnost protokola koje je neka kozmetička kuća propisala.
Propisavši standardizirani protokol upravo na taj način ta se kuća propisno zaštitila od bilo kakvih komplikacija i nuspojava. Pojavi li se bilo kakva alergija ili nešto slično, točno se zna koje su supstance korištene i na koji način. Kada se zna pouzdan protokol rada, tada se vrlo lako i pravilno može reagirati i vrlo brzo sanirati problem.
Problemi nastaju kad terapeuti počinju sami kombinirati preparate po principu ‘mislim da bi ovo bilo dobro’. Pritom je naglasak na riječi “mislim”. U mnogim slučajevima to može biti uredu, ali kad nije, vjerujte, svi nas onda zovu s pitanjem – ‘što raditi sada’? Prije toga čujemo nerijetko i vrlo ljutite opaske tipa:”Što vi mislite – da nam možete određivati kako raditi? Zašto nam ne želite prodati glikolnu kiselinu ljeti? Pa mi znamo s njom raditi, samo poslije stavimo jak SPF faktor zaštite, radili smo tako i s drugim kućama. Zašto bi mi trebali koristiti sve preparate u intenzivnim tretmanima?”
Isključive reakcije
Te reakcije nekada su toliko isključive. Jednom prilikom primila sam poziv vezan za prodaju jednog seruma. Kada sam nazvala da pitam kozmetičarku što će postići s tim serumom u profesionalnom tretmanu, odgovorila je: “Što vas briga!” Ja nemam pravo to nju pitati. Ona je već dugo godina fizioterapeut i savršeno zna s kojom će maskom od jedne druge kuće to smiješati.
Pojasnila mi je da sam samo u poziciji poslati joj taj serum ili ne. Međutim, objasnila sam joj da to za mene ne predstavlja profesionalan rad i zbog toga joj, nažalost, ne mogu udovoljiti. Na to je rekla da postoji toliko drugih kozmetičkih kuća koje će joj to prodati i poklopila je ljutito slušalicu.
Iskreno se nadam da ne postoji puno profesionalnih kozmetičkih kuća i distributera koji će joj “to” prodati. Kako će ona pojasniti svom klijentu što će im taj dan napraviti u tretmanu lica? Uslugu njege po principu “čekajte da vidim što ono imam trenutačno još u salonu”?
Poštivanje standardiziranih protokola kao ugovorna obaveza rada s kozmetičkim kućama
Živimo u vremenu kada ljepota postaje imperativ. Odlasci u kozmetičke salone i wellness centre sastavni su dio kulture življenja onih koji si to mogu priuštiti. Stoga smatram da bi poštivanje standardiziranih protokola profesionalnih kuća u obavljanju tretmana trebalo postati ugovorna obveza rada s kozmetičkim kućama. Zasad je to samo dobra volja terapeuta ili voditelja wellnessa.
Kozmetika kod nas još uvijek predstavlja veliku nepoznanicu i neki još ne shvaćaju čemu sve to služi. Hoteli koji imaju wellnesse i kojima je to nametnuto kao standard imaju veliki problem u osposobljavanju zaposlenika i vođenju istih. Ali, svi se slažemo u jednome: “Želimo imati dobru klijentelu, koja dobro plaća i koja je zadovoljna”.
To nikad nikome nije uspjelo bez profesionalnog načina rada, pomno odabrane strategije razvoja te primjene “zlatnih” pravila dobre prakse – standarda.
