Mnogi ljudi misle da imaju osjetljivu kožu no nisu sigurni o čemu se zapravo radi – je li to stanje ili bolest. Senzibilna koža u novije vrijeme prisutna je kod šire populacije. Postaje sastavni dio suvremenog života kao posljedica dinamike i sve prisutnijeg stresa. S tim problemom suočava se 2/3 populacije bar jednom kroz životno razdoblje. Osjetljivost (senzibilnost) kože može biti genetski naslijeđena ili stečena.
Prvi znak senzibilnosti je peckanje, koje je vrlo često subjektivno, s osjećajem žarenja i povišene temperature na licu. Osim toga javljaju se i simptomi izraženog crvenila, koje može biti parcijalno. Međutim, može doći i do ljuštenja kože, svrbeža, osjećaja zategnutosti. Često su takve nuspojave uzrokovane uporabom neprikladnih kozmetičkih proizvoda. To potiče hiperreaktivnost kože, osobito na licu, zbog češćeg kontakta s dekorativnom i preparativnom kozmetikom (status cosmeticusom).
Pomoć u kozmetičkom salonu
Osobe sa osjetljivom kožom zbog problema u svakodnevnoj njezi često traže pomoć u kozmetičkom salonu. Žale se na nemogućnost primjene bilo kakvih kozmetičkih preparata, sapuna te pronalaska odgovarajuće zaštite od sunca.
Vrlo je bitno svakom klijentu pristupiti individualno. Treba razlučiti postoji li ikakva mogućnost tretiranja kože i objasniti važnost prehrane. Treba naglasiti koliko je važna pravilna njega osjetljive kože, treba biti u skladu s njenim stanjem. Ulogu igra i godišnje doba; u jesenskoj koncepciji takva stanja mogu biti izraženija te je potrebno analizirati primjenu kozmetike.
Prvi korak koji se u praksi savjetuje prilikom pojave neugodnih simptoma na koži jeste prestanak korištenja svih kozmetičkih proizvoda. Zatim, postupno uvođenje jednog po jednog u svakodnevni režim njege, sve dok se ne otkrije eventualni uzročnik problema.
Porast broja ljudi s ovakvim problemom potakao je kozmetičku industriju na razvoj novih, učinkovitih proizvoda. Oni uspješno djeluju na glavne uzročnike senzibilne kože, upaljene, pretjerano tretirane ili kože izložene pretjeranoj upotrebi agresivnih pilinga i eksfolijaciji. Potrebno je dobro razlučiti koja njega i koliko može ugroziti stanje i pojačati osjetljivost koja je izražena u jesenskom djelu godine.
Idealan kozmetički preparat koji osjetljivoj koži mora pružiti ujedno i tretman i zaštitu spada u kategoriju neurokozmetike, koja umiruje, relaksira, regenerira i vraća kožu u stanje ravnoteže – homeostaze. Neki metali vrlo često mogu izazvati hipersenzitivnost kože, osobito ako se nalaze u sjenilima, rumenilima, ruževima ili podlogama koje se nanose na veće površine kože.
Ekološki svjesne žene ili one koje za sebe žele kozmetiku s kredibilitetom dermatologa posegnut će za kupovinom dermatološki provjerene dekorativne kozmetike, koja je ispitana na prisutnost teških metala i izbjeći eventualnu mogućnost povećane osjetljivosti kože te time smanjiti bilo kakvu reakciju na koži.
Savjetovanje klijenata za njegu osjetljive kože
Kozmetičarka koja se susretne sa osjetljivom kožom treba savjetovati klijenta vezano za uporabu kozmetičkih preparata s naglaskom za osjetljivu kožu ili hiperalergenu; dobro je da ta kozmetika sadrži beta glukan, omega masne kiseline, alantoin, ačo-veru, bakar, cink, polifenole zelenog čaja.
Vezano za njegu tijela, potrebno je savjetovati izbjegavanje sapuna i šampona s natrijevim sulfatom, AHA kiselinama, retinoidima te veću uporabu blagih prirodnih odnosno biljnih sastojaka. Svakako je potrebno objasniti klijentu da upotreba hladne i vruće vode nije dobra i da može pojačati svaku osjetljiviost.
Osjetljiva koža je izraženo nježnija, ima manje melanina, tanji epidermis, krvne žile su bliže površini, a crvenilo je uočljivije. Kod osjetljive kože je, radi oštećenja površinskog sloja, smanjena njena zaštitna funkcija i ph vrijednost. To omogućava alergenima i raznim mikroorganizmima da prodru u dublje slojeve kože i tamo uzrokuju neželjene reakcije koje su poslije teško popravljive.
Za razliku od genetski naslijeđene, stečena senzibilna koža odraz je okoline u kojoj živimo, stila života i fiziologije. Onečišćenje, stres, pušenje, alkohol, loša prehrana, hormonalne oscilacije te medicinski postupci poput pretjerane eksfolijacije mogu dovesti do senzibilizacije. Zato je njega osjetljive kože iznimno važna.
Profesionalci prilikom tretmana njege kože vrlo lako uoče stanja kože koja su ‘izazvana i zanemarena’. Iako u današnjoj modernoj praksi imamo bezbroj načina i metoda za provođenje cijelih rituala obnove kože, neka su stanja toliko ‘izmakla kontroli’. Tada je jako teško doći do željenih rezultata, a sama klijentela je u tom slučaju jako zahtjevna.
Bore nastaju postupno. Prvo se pojavljuju na pojedinim dijelovima u vidu tankih linija, koje se poslije produbljuju i pojavljuje se prava, duboka bora. Unutar stanice kože slobodni radikali djeluju kao aktivator na kemikalije koje našim DNA molekulama omogućavaju razvijanje upale. Svaki put kad nam se to dogodi nastaje mali ožiljak i njihovo nakupljanje izražava se kao bora. Najosjetljivije područje za prve nastanke bora je tanka i osjetljiva koža oko očiju.
Vrste bora prema nastanku
Obzirom na uzrok nastanka, bore dijelimo u nekoliko skupina.
Bore starenja nastaju kao atrofija mišića i promjena u strukturi kože i karakteristične su za oba spola. Iako neumoljive u nastajanju, ako je koža cijeli život redovito njegovana (uz zdrav način života), mogu djelovati blago i njegovano. Redovitom daljnjom njegom spriječit ćemo dublje usijecanje bora i sama struktura će djelovati mekše odnosno pliće.
Bore spavanja javljaju se dok organizam miruje, vrlo su prodorne i javljaju se vrlo rano, već nakon 25-e godine života. Teško ih se može korigirati – jedini način je da promijenimo način spavanja.
Bore mimike su posljedica grimasa i izraza lica kojih često nismo svjesni; npr. prilikom rada na računalu, podignuta obrva… One na čelu mogu biti horizontalne, ali i zakrivljene te okomite; isto tako, oko očiju mogu biti simetrične te poluzakrivljene.
Kako se starenje očituje na licu
Često nam bore odaju i stanje organizma kao što je umor, iscrpljenost, neispavanost. To je jako naglašeno kod osoba koje rade noćne smjene. Pojava bolesti i raznih negativnih stanja dovodi organizam do grčenja. Sve se odražava na proces starenja kože i cijelog organizma.
Obzirom na to da se starenje očituje na licu, vrlo lako je uočiti da oči postaju uvučene, a kapci se naboraju. Područje oko očiju i na čelu lagano je smežurano i naborano, a ispod očiju javljaju se jastučići. Obrazi se uvlače, a koža na rubu brade opušta se, dok nam usne postaju tanje, a kutovi usana obješeni. Rezultat svega toga je da nam se glavni obrisi lica gube. Koža gubi čvrstoću i tada se radi o atrofiji kože.
Digitopresura
Da bi nam lice ponovno dobilo vitalnost i sjaj potrebno je raditi na oporavku mišića i vezivnog tkiva. Jedna od modernih metoda koja se preporučuje u profesionalnoj njezi, a daje nam izuzetne rezultate je digitopresura. Ona ne djeluje samo na stanje kože već i na mišiće, a time i na vezivnu strukturu kože te na krvotok odnosno limfu.
Digitopresura je ‘odgovor’ na starenje kože i može nam pomoći u procesu smanjenja znakova starenja te usporavanja starenja. Ova metoda potječe iz Kine, a zasnovana je na kineskoj medicini. Pruža nam višestruku korist jer je prožeta protokom vitalne energije koja nam ispunjava tijelo. Vitalna energija koja prožima tijelo širi se meridijanima, a na samoj površini kože, po cijelom tijelu, nalaze se akupunkturne točke. Digitopresurom, kao jednom od tehnika masaže, direktno djelujemo na protok energije i uspostavljajnje njene ravnoteže.
Na čemu se zasniva digitopresura
Digitopresura se zasniva na podražavanju akupunkturnih točaka pritiskom, odnosno masažom prstima. Pritiskom na određene točke stimuliramo receptore u koži. Najveći dio tih receptora nalazi se u mišićnom tkivu, koje je sastavljeno od snopova paralelnih vlakana. Upravo tu se nalaze receptori koje još nalazimo u tetivama mišića, zglobovima, završecima živaca i u samoj koži. Receptori nam omogućavaju prenošenje podražaja. Rezultat digitopresure je protok energije, poticanje izmjene tvari i pročišćavanja tkiva te poboljšanje elastičnosti i napetosti mišića i vezivnog tkiva.
Rezultati dolaze već nakon prve masaže, koža dobiva ljepšu boju, bolju prokrvljenost i sam tonus izgleda bolje. Pritisak kod digitopresure mora biti nježan, ali i dovoljno jak da ga se osjeti. Sam osjećaj potrebne jačine pritiska dobiva se kada ‘uđemo u rutinu’ digitopresure. Masaža ima svoj ritam. Pritisak pojačavamo brojeći do 10, zadržimo i polako smanjujemo pritisak brojeći unazad (od 10). Svaku određenu točku podražavamo oko 2-3 minute. Za cijelu masažu lica potrebno je oko 60 minuta. Potrebno je naglasiti da ovakva masaža zahtijeva izuzetno smireni rad, u opuštajućoj atmosferi, uz relaksirajuću orijentalnu glazbu. Rezultati tada neće izostati.
Da bismo ga uspješno proveli, moramo znati što prethodi tretmanu aromaterapije. Osnovno je načelo aromaterapije utvrditi prioritet tretmana, definirati cilj te odrediti postupke, kao npr. koji segment radimo (lice, tijelo ili oboje). I, na kraju, ono što je iznimno bitno – to je pravilan odabir eterična ulja. Eterična ulja uvijek odabiremo u dogovoru s klijentom i to na način da mu demonstriramo određeno ulje. Trebamo mu objasniti osnovne karakteristike i djelovanje eteričnih ulja te ponuditi da ih pomiriše. Ukoliko mu odgovara, slažemo kombinaciju određenih ulja koja će odgovarati stanju za koje ćemo koristiti pripravak za aromaterapiju. Odabrana ulja moraju „mirisno“ odgovarati klijentu. Moraju mu biti ugodna, pružati mu dobar osjećaj.
Ukoliko neko od eteričnih ulja izazove nelagodu ili odbojnost kod klijenta, potrebno ga je uvesti u kartoteku te pri sljedećem tretmanu izostaviti. Ovaj postupak je vrlo važan zbog toga da se ne bi stvorio negativan stav i odbojnost – kako prema aromaterapiji tako i prema aromaterapeutu. Vrlo je bitno da osoba koja provodi aromaterapiju bude ugodna i spontana. Mora biti dobro upoznata s postupcima aromaterapije, djelovanjem eteričnih ulja i načinom korištenja te harmonizacije s drugim uljima.
Podaci potrebni za pravilno provođenje aromaterapijskih postupaka
Za pravilno provođenje aromaterapijskih postupaka i masaža potrebni su nam određeni podaci kako bi proces bio kompletan i kvalitetan. Osim osnovnih podataka (ime i prezime, starosna dob), poželjno je znati profesiju klijenta zbog pronalaženja ravnoteže za potpuni relax. Također su bitne i prehrambene navike klijenta te uvid u vegetarijanstvo i odrednice poput konzumiranja alkohola i pušenja.
Zdravstvena anamneza može biti osnovna, a tu se podrazumijeva neka preboljena bolest, operacija te trenutna ‘poteškoća’ poput šećera, povišenog tlaka, migrena i sl. Svi ovi podaci mogu koristiti aromaterapeutu za postizanje pravilno provedene aromaterapije na fizičkoj, emotivnoj, mentalnoj i duhovnoj razini. Ono što prethodi tretmanu aromaterapije je baza za uspješno provođenje samog tretmana.
Kozmetički salon trebao bi biti ugodno, mirno mjesto, koje će svojim klijentima u užurbanom ritmu života donijeti opuštanje, relaksaciju, mir. Mjesto gdje će dobiti kvalitetno obavljenu željenu uslugu. U mnogim salonima nailazimo na užurbanost te lančani rad, a to klijentela u ovoj branši nikako ne voli.
Sam osjećaj da pripadaš nekom lančanom procesu ne ostavlja osjećaj ugode već osjećaj ‘brojke u nizu’. Boje koje prevladavaju u salonu trebaju biti nježne i prihvatljive, stvarati ugodu i djelovati umirujuće (nikako tamne i agresivne). Posjećujući veliki broj salona zbog učeničke prakse, često sam viđala potpuno neprimjerene interijere i aparaturu. Sveukupni dojam je često bio daleko od onoga kako bi kozmetički salon zaista trebao izgledati.
Prostor u kojem obavljamo bilo koji rad i proces zahtijeva visoku higijenu. To podrazumijeva obavezno mijenjanje plahti, ručnika, papuča i ogrtača poslije svakog klijenta. Također, obavezna je dezinfekcija radnih površina, instrumenata potrebnih za rad te pribora za rad (spužvice, zdjelice, pincete, elektrode…).
Opremljenost kozmetičkog salona danas uvelike ovisi o materijalnoj mogućnosti salona te ulaganju u inovativne aparate. Zbog velikog izbora aparata potrebno je stalno educiranje i usavršavanje kozmetičara, što daje posebnu dimenziju i čar ovom prekrasnom zanimanju. Osnovna aparatura potrebna za rad kozmetičkog salona može biti minimalna, a ovisi o opsegu radnih procesa kojima će se salon baviti
Kozmetički salon trebao bi postaviti visoki standard usluga – što je potrebno za to?
Ukoliko salon ima namjeru postaviti visoke standarde svojih usluga i ponude, očekuje se da posjeduje: modernu aparaturu za stimulaciju tijela, kavitaciju, rf, ultrazvučnu dijagnostiku te da su u ponudi podjednako zastupljene usluge za lice i tijelo. Sve radnje koje se obavljaju u kozmetičkom salonu moraju biti u skladu sa strukom.
Događa se da se obavljaju i radnje koje ne priliče kozmetičkom salonu, a sve u cilju bolje zarade. Ovakvi poslovi vode kratkotrajnom rješenju povećanja opsega rada, ali nema trajnu perspektivu. Sama priroda posla kozmetičara traži izuzetnu pažnju i diskreciju, uz totalnu posvećenost klijentu.
Komunikacija u salonu treba biti blaga i odmjerena te diskretna. Ne smijemo biti nepristojni, isključivo ljubazno i uljudno se obraćamo klijentima. Ono što njih zanima je tip i stanje kože, preparati, način rada, slijed tretmana i njege te, dakako, savjeti o njezi.
Naglasak na usluzi
Kozmetička djelatnost je po prirodi uslužna i klijent se treba osjećati usluženo, ugodno i zadovoljno. Naglasak i treba biti upravo na usluzi koju pružamo te nastojanju da posao obavimo što kvalitetnije i sve obrazložimo. Za to je potrebna vještina te znanje iz dosta oblasti, kao npr. kozmetologije, anatomije, mikrobiologije, dermatologije, znanje o ljekovitom bilju…
Ukoliko u ‘užurbanim salonima’ još promakne i kvaliteta rada ili se klijent osjeća na trenutak napušteno, to može biti razlog nezadovoljstava, ali i težnje za promjenom salona.
Osoblje treba biti tiho i spontano te vedro i nasmijano, što iziskuje i rad na osobnosti kozmetičara. Stoga, u suvremenim salonima velika se pozornost posvećuje i psihološkoj naobrazbi kozmetičara te radu na svojoj osobnosti. Potrebna je i doza marketinške sposobnosti. Ne treba naglašavati da se od kozmetičara očekuje da svojom pojavom i vanjskim izgledom ostavlja dojam kompletnog profesionalizama te da ulijeva povjerenje što se njegove sposobnosti tiče.
Kozmetičar tretira i njeguje ljepotu kože, ali ne treba zaboraviti – kozmetičar nije liječnik
Kozmetički salon obuhvaća radne procese koji se obavljaju na licu i tijelu; teško je u potpunosti objasniti gdje je granica djelovanja. Usudila bih se reći kako se događa da se ta granica pomakne, van kontrole, a to nije za dobrobit naših klijenata.
Kozmetički preparati s kojima obavljamo radni proces njege i tretiranja moraju biti visokoprofesionalni i provjereni. Kozmetičar, po opisu klasifikacije zanimanja, tretira i njeguje osobnu ljepotu kože te prikriva nedostatke, a njeguje i zdravlje kože. Isto tako, u opisu radnog mjesta je savjetovanje o tome što je dobro za kožu našeg klijenta u posttretmanu (njega kod kuće).
Međutim, nikako ne treba zaboraviti – kozmetičar nije liječnik. Nema mogućnosti niti kompetencije za liječničku djelatnost, što se očituje kod tretmana dermoabrazije i sl. Mogućnosti suvremene tehnologije nisu uvijek prikladne za osposobljenost i znanje kozmetičara nego su prilagođene za dermatologa. Stoga je potrebno konstantno educiranje.
Potrebna je velika ljubav i želja za novim spoznajama i znanjima koje nam pruža široki spektar rada u kozmetičkom salonu. Dakako, treba naglasiti da uspješan i kvalitetan kozmetički salon ima mogućnosti i kompetencije udovoljiti raznim potrebama svoje klijentele, a da se pritom ostvaruje obostrana empatija i korist za našegklijenta, kao i poslovni uspjeh kozmetičkog salona.
Početkom školske godine jedna učenica pitala me: “Što je to zanimanje kozmetičar“? Zbunjena, nisam mogla vjerovati da me to pita učenica upisana u školu za zanimanje kozmetičar.
U razgovoru sa ostalim učenicima shvatila sam da postoji kriva predodžba o tom zanimanju. Stoga sam krenula u duboku analizu – kozmetičar – što je to?
Prema našem obrazovnom sustavu, po nastavnom planu i programu propisanom od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, zanimanje kozmetičar spada u uslužna zanimanja.
Raznoliko područje rada
Područje rada kozmetičara je raznoliko. Kozmetičar može raditi u salonu za njegu lica i tijela, medicinsko-kozmetičkom salonu, u trgovini pomoćnim ljekovitim sredstvima, parfumeriji, wellness centru, solariju, kazalištu, na televiziji te kao prezentator i distributer kozmetičkih preparata i aparata. Dakle, postoji širok spektar mogućnosti rada.
Roditelji često prilikom upisa djece u srednju školu vrše pritisak na djecu, ni sami ne znajući što nosi ovo zanimanje. Školovanje za kozmetičara može biti trogodišnje ili četverogodišnje. Ovo drugo ima širi spektar obrazovanja strukovnog sadržaja, kao i općeg obrazovanja. Treba naglasiti i to da nudi mogućnost daljnjeg obrazovanja, tj. polaganje državne mature te upis na srodni fakultet.
Što zahtijeva zanimanje kozmetičar
Zanimanje kozmetičar ‘zahtijeva’ poznavanje hrvatskog jezika, razvijeni vokabular te poznavanje barem jednog stranog jezika, što predstavlja temelj uspješne verbalne komunikacije. Za stručnu osposobljenost potrebna je ‘širina’ općeg znanja iz raznih medicinskih grana kao što su anatomija, dermatologija, medicinska mikrobiologija, znanje o ljekovitom bilju, dijetetici, kozmetologiji te iz niza drugih srodnih područja.
Objasniti djeci u školi zanimanje kozmetičar u jednoj rečenici nije lako. Ali, osnovno što im trebamo reći je da je to prekrasno zanimanje koje se zasniva na rješavanju problema kože lica ili tijela. Također, da isključivo radimo na zdravoj koži koja ima nedostatke i promjene, a koje mi pokušavamo sanirati. Bitno je napraviti razliku između liječenja i tretiranja, iako danas u praksi nije lako to postići.
Potreban spektar znanja
Znanje iz kozmetologije je neophodno, naročito je bitno znanje o sastavu kozmetičkih preparata koje olakšava njihov odabir i uporabu. Kozmetičar mora znati gdje su granice njegovog djelovanja, kako ne bi naštetio svojim klijentima. Isto tako, potrebno je naglasiti kako danas pojam kozmetičar obuhvaća veliko područje djelovanja. To su njega lica i tijela, masaža, zastupljena u raznim tehnikama, ciljana aromakozmetika, anticelulitni tretmani (popraćeni suvremenom tehnologijom) te make-up.
Sam spektar koji imamo djeluje malo zastrašujuće. Stoga je potrebno naglasiti da razni tečajevi te prezentacije i ciljani seminari trebaju biti isključivo nadogradnja redovnom obrazovanju za kozmetičara.
Zahtjevan posao kozmetičara traži psihofizičku aktivnost i predanost stalnom usavršavanju, prateći trendove i inovacije. Potrebno je imati razvijenu emotivnu inteligenciju. Jako je bitan osjećaj pažnje i brige kako bismo s puno ljubavi obavljali ovaj tako intiman posao. Naši klijenti nam se trebaju prepustiti s potpunim povjerenjem. Biti kozmetičar prekrasan je i zahtjevan posao koji teži stalnom usavršavanju.
Jedan od osnovnih problema kojima se bave suvremena kozmetologija i dermatologija je dehidracija kože. Ljudsko tijelo sastoji se od oko 70% vode. Tijelo treba neprestano konzumirati vodu da bi bilo hidrirano i zdravo. Voda je od vitalnog značaja za organizam, potrebna je kako bi naši organi funkcionirali optimalno.
Dovoljna količina vode znači i normalnu gustoću krvi, normalni dotok kisika do mozga, mišića i ostalih organa. Bez vode čovjek ne može izdržati duže od 3-4 dana. Voda je tijelu potrebna za održavanje volumena krvi i ostalih tjelesnih tekućina, kao i za održavanje normalnog krvnog tlaka… Gubitkom veće količine vode iz tijela dolazi do dehidracije organizma. Najčešće nastaje usljed velikog napora i bolesti, pretjeranog izlaganja suncu i za vrijeme velikih vrućina.
Simptomi dehidracije organizma
Simptomi dehidracije razlikuju se ovisno o njenom stupnju. Na samom početku dehidracije može se javiti suhoća u ustima i žeđ. U sljedećem stupnju javljaju se suhoća i povišena temperatura kože, ispucalost i suhoća usana, umor, vrtoglavica, glavobolja. Može doći i do grčenje u nogama i rukama…
Kako se dehidracija povećava, javlja se crvenilo lica, smanjena proizvodnja urina, urin tamnožute boje, udubljenost očiju, izostanak suza. Tu su i mučnina, povraćanje, ubrzani rad srca, ubrzano plitko disanje, razdražljivost, smanjeno znojenje…
Dehidracija kože
Koža je naš najveći organ i za pravilno funkcioniranje potrebna joj je voda. Dehidracija se može javiti kod svih tipova i stanja kože pa stoga mnogim kozmetičarima predstavlja i izazov u radu. Taj fiziološki fenomen koji prati većinu ljudi svih dobnih skupina može se protegnuti kroz cijelo životno razdoblje. Dehidracija je izražena jednako kod svih spolova i rasa.
Zapravo od rođenja količina vode u koži spontano varira prema smanjenju u dermisu i epidermisu. To tvara probleme različite prirode i različitih stanja. Upravo se ova problematika često podcjenjuje i zanemaruje, ali treba naglasiti da izaziva velike teškoće u njezi i svakodnevnom životu. Ostavlja iza sebe i mnoge posljedice.
Razlika između suhe i dehidrirane kože
Jedna od najvećih grešaka u njezi kože uzrokovana je pogrešnom dijagnozom kada se radi o suhoj, odnosno dehidriranoj koži. Dehidrirana koža potpuno se razlikuje od suhe. Neophodno je, dakle, znati razliku između ta dva pojma kako bi se koža pravilno tretirala.
Naši klijenti često se žale na teksturu kože. Njihova koža ne izgleda podatno, ima sitne fine linije po cijeloj površini i jednostavno nema prirodni sjaj. Gotovo svaki od njih koristi proizvode za svoju ‘suhu kožu’ te ne dolazi do poboljšanja. Također ima slučajeva kada klijenti s izrazito masnom kožom sklonom aknama koriste oštre, kemijske proizvode za isušivanje, uzrokujući ljuskavost kože. Onda kupuju proizvode za suhu kožu, što njihovu masnu kožu čini još masnijom, stvarajući začarani krug.
Većina ljudi misli da su suha i dehidrirana koža ista stvar, međutim – jedno je tip, a drugo stanje kože. Suha koža ima nedostatak lipida (prirodnih ulja), a dehidrirana nedostatak vode. Treba napomenuti da postoji nedostatak vode u epidermisu, ali isto tako i nedostatak vode u površinskom sebumu.
Koža ne postaje dehidrirana samo uslijed nedostatka vode, već i zbog oštećenja u strukturi kože koja onemogućuju zadržavanje vlage. Dehidriranoj koži oštećen je površinski sloj. Taj površinski sloj kože u sebi sadrži hidrolipidni sloj, koji usporava isparavanje vode. Oštećenjem tog sloja dolazi do gubitka vode te koža postaje dehidrirana. Dehidrirana koža može nastati kod svih tipova kože.
Do nedostatka vode dolazi uslijed nedostatka prirodnog hidracijskog faktora i nedostatka dermičkih glikozaminoglikana. Svakako je bitan i utjecaj vanjskih čimbenika poput vjetra i klimatizacijskih uređaja. Sve to djeluje na nedostatak sebuma, gdje dolazi do pojačanog isparavanja, tj. gubitka vode.
NOVI BROJ WELLBIS MAGAZINA
Pretplatite se i primajte redovito novi broj na vašu adresu.
Smanjenje količine sebuma može biti uzrokovano hormonskom nestabilnošću, što se često događa ženama poslije 50-e godine života. Isto tako, uzrok može biti primjena agresivih sredstava za njegu i higijenu kože, poput lužina te nedovoljna njega. Tada se dehidracija javlja kao pojava koja može izazvati pucanje kože, osobito u hladnijem periodu. Prisutan je i stalan osjećaj zategnutosti i napetosti s pojavom izražene osjetljivosti i crvenila kože. Sva ta stanja uveliko potiču prijevremeno starenje kože.
Zašto dolazi do dehidracije kože i koji su simptomi
Uzroci dehidrirane kože:
Ne pijete dovoljno vode – ako je unutrašnjost vašeg tijela dehidrirana i koža će biti dehidrirana
Ne konzumirate dovoljno ulja – prehrana s minimalnom količinom ulja može ostaviti dehidrirano tijelo i kožu, utjecati na tijelo iznutra i izvana. Ulje je neophodno kako bi se pomoglo tijelu da upije vodu koju pijete
Previše kofeina – kofein je prirodni diuretik, povećava količinu vode izlučenu iz tijela. Ako pijete puno kofeinskih pića, trebate pokušati smanjiti njihov unos, ali i povećati unos vode
Vremenski uvjeti, klimatizacija, grijanje prostora – u jesenjim i zimskim mjesecima zrak je suh, nedostaje mu vlage. Suhi zrak nalazimo i u prostorima koji imaju klima uređaj i grijanje. Ovaj nedostatak vlage u zraku zapravo će uzrokovati transepidermalni gubitak vode, uzrokujući površinsku dehidraciju kože
Agresivni, isušujući proizvodi za njegu kože – puno konvencionalnih proizvoda protiv akni formulirano je s agresivnim, isušujućim kemikalijama koje upijaju suvišna ulja iz kože. Nažalost, time se isušuje koža.
Simptomi dehidrirane kože:
Fine, vodoravne crte na koži kada nježno podignete ili zategnete kožu na obrazu ili čelu
Fine linije, bore i / ili prerano ostarjeli izgled kože
Osjećaj zatezanja
Fleke koje mogu, ali i ne moraju izazivati svrbež
Osjetljivost
Suh, crven nos
Izbijanje akni
Vrećice ispod očiju i tamni kolutovi.
Savjeti za poboljšanje dehidrirane kože
Pitka voda neizostavan je ‘proizvod za njegu kože’. Povećavanje unosa vode svaki dan tijekom dva tjedna dramatično će promijeniti dehidriranu kožu.
Svakodnevno pijte 1-2 litre vode
Pijte biljne čajeve bez kofeina
Ograničite unos kofeina na jednu šalicu čaja ili kave bez kofeina dnevno
Njegujte svoju kožu hidrirajućim sredstvima i uljnim balzamima kako biste zadržali vlagu u koži i tako spriječili gubitak transepidermalne vode
Koristite masku za povećanje hidracije
Spavajte s ovlaživačem pored vašeg kreveta kako biste spriječili gubitak transepidermalne vode.
Cilj kod njege dehidrirane kože je stimulirati vlastite funkcije kože na izlučivanje masnoće i vlage. Koristit ćemo preparate namijenjene za ovakvo stanje (preparate koji sadrže puno vlažnih sastojaka).
Seboreja je kronična upala kože. Ovaj poremećaj u radu žlijezda lojnica manifestira se pojačanim izlučivanjem loja (sebuma). Javlja se na područjima gdje su žlijezde lojnice najbrojnije i najgušće. To su: vlasište, lice (oko nosa i usta), područje iza uha, središnji dijelovi prsa i leđa. Česta je i na naborima kože u području dojki, pazuha, lakata i koljena pa čak i na genitalnoj regiji.
U današnje vrijeme, kada je stres uvelike prisutan, susrećemo sve više osoba koje pate od ovog izuzetno teškog stanja. Veliki broj njih nisu niti upoznati s tim što je seboreja. Seboreja je vrlo rasprostranjena. Može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi. U prva tri mjeseca života, najčešća je kod djece koja se hrane ‘umjetnim mlijekom’ te imaju veću tjelesnu težinu.
Seboreju prepoznajemo po sljedećim karakteristikama: zadebljala, masna, čvrsta, djelomično pigmentirana koža, visokog sjaja, zbog sebolaceralne sekrecije izraženih proširenih pora. Često su prisutni komedoni, kao i sklonost infekcijama. Enzim koji oslobađaju bakterije ima značajnu funkciju u nastanku komedona koji se javlja kao prvi znak zastoja drenaže sebuma. Tako može doći do znatnog pogoršanja i nastanka akni različitog oblika.
Potrebno je na vrijeme uočiti pojavu seboreje te je držati pod kontrolom kako ne bi došlo do komplikacija. Ovo stanje može biti izuzetno teško i dugotrajno. Konkretan uzrok nastanka seboreje nije točno utvrđen. Na razvoj ove bolesti utjecaj imaju genetika i hormoni. Bolest pospješuju: stres, klima te prisutnost gljivice Pityrosporum (Malassezia) ovale. Inače ova gljivica nastanjuje zdravu kožu i u normalnim uvjetima ne stvara probleme no pojačano se razmnožava tamo gdje su mjestimične deblje naslage loja.
Na bolest negativno utječu i mehanički nadražaji kože, djelovanje mikroorganizama, imunološki poremećaji, promjena pH vrijednosti kože, nepravilna prehrana (masna, začinjena i teška hrana te konzumiranje alkohola i kofeina).
Simptomi
Seboreja se očituje pojavom lagano izdignutih žarišta ružičasto-crvene boje, prekrivenih bjelkasto-žućkastim ljuskama. Žarišta se mogu međusobno spajati i prekriti cijelo vlasište te prelaziti na kožu čela, sljepoočne regije i područja oko uha. Izgledaju poput oštro ograničenog crvenkasto-žućkastog traka uz rub vlasišta, širine 1 do 2 cm, s izraženim ljuštenjem (corona seborrhoica).
Nije neobična ni pojava promjena na rubovima vjeđa, u vidu crvenila praćenog žućkastim krastama. Uz upalne promjene, javlja se i svrbež različitog intenziteta. Simptomi ljuštenja manje su izraženi u ljetnim mjesecima, zbog pozitivnog učinka ultraljubičastih zraka, a pogoršavaju se u hladnije doba godine.
Liječenje i njega područja zahvaćenih seborejom
Promjene na licu moraju se tretirati posebnim pripravcima namijenjenim upravo ovoj vrsti problema. U tom smislu koriste se ketokonazol ili mikonazol u obliku kreme, gela ili masti. Uništavaju gljivu Pytrosporum ovale i odstranjuju prekomjerne naslage loja s kože i vlasišta. Česta je i primjena metronidazola i antibiotika, najčešće tetraciklina. Mogu se koristiti i kortikosteroidi, koji ne uništavaju gljivice, ali smiruju upalni proces. Takvo liječenje provodi se pod strogom kontrolom dermatovenerologa, kako bi se spriječile nuspojave.
Primjena blagih šampona i raznih kozmetičkih pripravaka može imati veliku ulogu u njezi područja zahvaćenih seborejom. Kreme i gelovi protiv gljivičnih infekcija mogu imati izuzetno jako djelovanje uz redovito održavanje higijene. Ukoliko dođe do sekundarne infekcije, preporučuje se primjena antibiotika.
Potrebno je naglasiti veliku ulogu prirodnog liječenja. Preporučuje se primjena meda, kokosovog ulja, Aloe vere, maslinovog ulja, eteričnog ulja lavande, čajevca, zatim koprive i čička, nevena. Kamilica se primjenjuje u oblicima prilagodljivim za primjenu, poput losiona, macerata, tinktura. Uz sve navedeno potrebna je primjena vitamina C koji će smanjiti crvenilo kože. Također se preporučuje povremeni unos vitamina, posebno B i D te minerala, selena, cinka i željeza.
U prehranu je potrebno uključiti što više vlakana. Preporučuje se jesti dosta svježeg voća i povrća, ribe, sezama, lanenih sjemenki. Od ulja bi trebalo koristiti maslinovo i laneno. Uz dovoljno tekućine, pravilnu prehranu bogatu antioksidansima, bobičastim voćem, lisnatim povrćem, smanjenjem šećera i brze hrane, seboreja se može držati na distanci.
Koža se treba prati mlakom ili toplom vodom, a nikada hladnom, jer hladna voda dovodi do pojačanog lučenja sebuma. Bez obzira što može biti vrlo neugodna, seboreja ne utječe na opće zdravlje i nije zarazna. Nažalost, seboreju je teško trajno izliječiti, ali uz pravilnu primjenu terapije (iznutra i izvana) stanje je moguće poboljšati.
Prirodni pripravci
Čaj od kadulje Jako djelotvoran i kod seboreje je čaj od kadulje. Preporučuje se za redovito ispiranje kože zahvaćene seborejom, naročito kože vlasišta. Priprema: čajnu žličicu kadulje prelijte s dva decilitra vruće vode i ostavite da odstoji pola sata. Procijedite čaj i njime isperite kožu i vlasište. Nakon 15-ak minuta isperite mlakom vodom.
Čičkovo ulje Priprema: Sjeme suhog čička nasitno nasjeckajte, stavite u čašu, prelijte s 90 % -tnim alkoholom i ostavite tako dva tjedna. Dodajte 1/2 l maslinovog ulja i ostavite još mjesec dana na toplom mjestu. Bocu prekrijte gazom kako bi alkohol mogao ispariti. Povremeno protresite.
Losion od koprive, čička i kamilice Priprema: Uzmite po 5 žlica lista koprive, lista čička i cvijeta kamilice te ih prelijte s 12 dl proključale vode. Ostavite da odstoji petnaest minuta. Procijedite i dodajte 3 dl vinskog octa, nakon čega trebate dobro promiješati. Natopite vatu losionom i svako jutro i večer nanosite losion na korijen kose, narednih 20 dana.
Losion od peršina Priprema: U 2 dcl kipuće vode dodajte veliku žlicu isjeckanog peršina i 10-ak listova zelene salate. Nakon 15 minuta kuhanja uklonite s vatre i ostavite da se ohladi. Poslije pranja kose, utrljajte ovaj losion u vlasište i ostavite da djeluje 15 minuta te isperite toplom vodom.
Vitamini su iznimno važni za zdravlje cijelog organizma te zdrav i lijep izgled kože. U vrlo malim količinama nalaze se u hrani, a u naše tijelo ulaze najčešće konzumacijom najrazličitijih prirodnih, svježih i, prije svega, termički neobrađenih namirnica.
Budući da ih tijelo ne može samo proizvesti, osim rijetkih, što je slučaj s vitaminom D, količina vitamina u tijelu se stalno mora obnavljati. Život je nezamisliv bez vitamina, jer potiču niz procesa važnih za pravilno funkcioniranje organizma i sudjeluju u njima. Određeni vitamini, odnosno određene skupine vitamina odgovorne su za metaboličke procese u stanicama kože. To je osobito važno u kozmetičkoj industriji te u njihovom izravnom utjecaju na ljepotu.
Vitamini koji imaju veliku važnost i sudjeluju u procesima za mladalački i svjež izgled te za njegu kože su: A, B, C i E; nazivamo ih ANTIOKSIDANSIMA.
Za nastajanje slobodnih radikala je u velikoj mjeri zaslužan stres, pretjerano pušenje, prekomjerno konzumiranje alkohola te onečišćen ili zagađen okoliš. Antioksidansi imaju veliku ulogu u borbi protiv slobodnih radikala jer ih neutraliziraju te štite stanice i jačaju obrambene snage imunološkog sustava u tijelu, što neposredno djeluje i na zdravlje te izgled naše kože.
Podjela vitamina
Mi kozmetičari, kao poznavatelji kozmetičke industrije koji imaju izravan doticaj s kožom klijenata te se susreću s raznim problemima i izazovima tretiranja i njege kože, moramo znati osnovnu podjelu vitamina: • Vitamini topivi u vodi – vitamini B skupine: B, B1, B2, B3, B6, B12, zatim vitamin C te Folna kiselina • Vitamini topivi u mastima – A, D, E i K.
Spektar djelovanja vitamina obuhvaća utjecaj na keratinizaciju stanica epidermisa, na vlaženje i omekšavanje kože te na strukturiranje vlasi, potom na zaštitu od UV zračenja te oksidativnih promjena. Povoljni utjecaj vitamina na kožu može se postići peroralnim uzimanjem dijetetskih pripravaka koji su dodatni vitamini. Lokalna primjena je iznimno važna.
Manjak pojedinih vitamina dovodi do oštećenja funkcija organa; takva se stanja očituju kao avitaminoze koje se javljaju rijetko u razvijenim zemljama i hipovitaminoze koje se mogu javiti pri obilnom uzimanju vitamina topivih u uljima (A, D, E i K). Oni se nagomilavaju u organizmu, a vitamini topivi u vodi uglavnom se izlučuju putem bubrega.
Vitamini koji se najčešće koriste u kozmetičkim preparatima
Vitamini iz kozmetičkih preparata apsorbiraju se u gornje slojeve epidermisa i sve do dermisa te dolaze točno tamo gdje su potrebni. Vitaminska kozmetika korisna je posebno za tanku, osjetljivu kožu izloženu vanjskim štetnim utjecajima.
Danas se na tržištu kozmetičke industrije nudi veliki izbor preparata za njegu lica i tijela te kose, obogaćenih vitaminima. Najčešće se tu ističu vitamin A, B, C i E te cink i Q10. Tu je obuhvaćeno upravo antioksidativno djelovanje.
Vitamin A
– Poznat kao retinol, koži daje svjež, mladolik izgled. Vlaži kožu, uklanja fine linije i bore, ujednačava ten, bori se protiv upala i kuperoza, uklanja sitne prištiće, smanjuje rizik od opeklina pri izlaganju suncu. Retinol se koristi kao sastojak kozmetičkih preparata za zrelu, problematičnu kožu te preparata za zaštitu od štetnih sunčevih zraka.
Vitamin B
– Pomaže u sprječavanju pojave znakova starenja i ublažavanju osjetljivosti kože. Najčešće se primjenjuju vitamin B3 (niacinamid), vitamin B5 (pantotenska kiselina) i vitamin B12 (kobalamin). Vitamin B3 smanjuje upalu, fine bore i pigmentacijske mrlje te poboljšava funkciju barijere kože. Vitamin B5 je humektant koji kožu održava vlažnom, a vitamin B12 pomaže u povećanju stanične regeneracije i potiče zacjeljivanje rana. Vitamini B3 i B5 prikladni su za sve tipove kože. Vitamin B3 posebno je koristan za osjetljivu i kožu sklonu aknama, a vitamin B5 za normalne do suhe tipove kože.
Vitamin C
– Antioksidans je koji eliminira nedostatak kisika u stanicama. Sprječava prerano starenje kože, izbjeljuje kožu (uklanja pigmentacijske mrlje), ublažava ožiljke od akni, djeluje protiv upala i kuperoze. Vitamin C obično je sastojak kozmetičkih proizvoda za kožu 30+. Dobro djeluje u kombinaciji s vitaminom E, pa se ova dva sastojka često nalaze zajedno u preparatima.
Vitamin E
– Neophodan je za zdravlje kože. Ubrzava regeneraciju tkiva epiderme i dermisa pa dovodi do brzog zacjeljivanja malih rana i ogrebotina te ožiljaka. Vlaži kožu, zaglađuje fine bore – smatra se vitaminom mladosti. Ublažava pigmentacijske mrlje. Vitamin E u kozmetici uglavnom je prisutan u preparatima za problematičnu, blijedu te suhu kožu.
Jako popularan Q10 strukturalno i po funkciji vrlo je sličan vitaminu E. Tijelo ga do 30-e godine života proizvodi samo, a nakon toga se preporučuje unositi u organizam putem hrane te ga nanositi na kožu upotrebom kozmetičkih preparata. Koenzim Q10 višestruko je koristan u održavanju mladolikosti kože, jer ima jako antioksidativno djelovanje.
Vrlo koristan je i cink. Njegova primjena je iznimno djelotvorna; u kombinaciji s vitaminom A djeluje na izravnu proizvodnju kolagena i elastina, a upravo su oni najvažniji za elastičnost i mladolikost kože.
Primjena kozmetičkih pripravaka s vitaminima postiže svrhu samo onda kada su vitamini upotrijebljeni u pravilnoj koncetraciji te kad imaju pravilno odabranu podlogu koja nam može osigurati njihovo oslobađanje iz pripravaka te prijenos vitamina i duboku penetraciju u kožu i kosu.
Retinol je otkriven 1909. godine, dok je izoliran tek 1931., a njegova prva primjena uslijedila je 1947. godine. Izuzetno je važan za razvoj svih tkiva u ljudskom organizmu. Regulira orožnjavanje kože i djeluje u smislu regeneracije tkiva, pospješuje mitozu i proliferaciju stanica epidermisa.
Retinol – oblik vitamina A
Retinol je oblik vitamina A, koji se najčešće može naći u hrani biljnog i životinjskog podrijetla, a ima široku primjenu u kozmetici.
Vitamin A je esencijalni nutrijent u ljudskom tijelu, topljiv u mastima, odnosno uljima. Čudotvorna supstanca retinol godinama se koristi za poboljšanje strukture kože, kako u liječenju akni, tako i u usporavanju procesa starenja. Dokazano je da pozitivno djeluje na pigmetaciju, tj. sve oblike melasmi. Primjena retinola u kozmetici vrlo je značajna.
U početnom razdoblju primjene kozmetike s retinolom promjene se odvijaju u gornjim slojevima epiderme i nakon nekoliko tjedana koža izgleda mlađa. Retinol utječe na dublje slojeve kože – povećava se broj fibroblasta, kao i proizvodnja kolagena i elastina te se poboljšava struktura i funkcioniranje živog sloja kože, što omogućuje povezivanje epiderme i dermisa. Kao rezultat toga, nakon nekoliko mjeseci koža postaje čvršća, “deblja”, elastičnija, fine bore nestaju, a duboke postaju pliće.
Često se nedostatak retinola očituje u sivilu kože, a na koži se javljaju hiperkertotičke promjene.
Kozmetički oblici retinola
Retinol najbolje djeluje u obliku retinoičke kiseline koja stimulira kolagenske stanice i stoga se brzo uočavaju rezultati.
Primjer kozmetičkog oblika retinola nalazimo u proizvodima za njegu kože kao retilni palmitat. Sve oblike retinola možemo naći u raznim strukturama i oblicima kozmetičke primjene. Tako se npr. Retin-A koristi za liječenje akni te se izdaje samo na liječnički recept. Po teksturi je kremast te ima snažno djelovanje na mrtve stanice kože i njihovu obnovu, tj. regeneraciju.
Isto tako, možemo ga naći u obliku gela ili seruma koji se najčešće koristi u kozmetičkim pripravcima za pigmentacije odnosno melasmu. Bitno je naglasiti da retinol čini istu stvar kao AHA i BHA kiseline; stoga je neophodno biti pažljiv kod primjene te izbjegavati sunčevu svjetlost da ne bi došlo do fototoksičnosti, odnosno neželjenih promjena poput pigmentacije.
Retinil palmitat i retinil acetat imaju lošiji učinak u usporedbi s retinolom. Uglavnom vlaže, sprječavaju keratozu kože i djeluju kao antioksidanti. Potrebno je naglasiti da je retinol ipak agresivna supstanca koja može izazvati ozbiljne kontraindikacije poput iritacije, dehidracije, crvenila.
Zbog jakog djelovanja potrebno ga je uvoditi postupno i blago u njezi kože. Primjenu treba povjeriti stručnoj osobi kako bi odredila stanje i tip kože, a po tome i primjenu retinola. Retinol je najbolje proučavana komponenta kozmetike. Vrlo je cijenjen od strane svojih proizvođača, jer stvarno može raditi čuda za ljepotu.
Preporuke za primjenu retinola
Preporuke za primjenu retinola su – oko 30-e godine povremeno, tj. periodično, a nakon 40-e godine, ovisno o stanju i tipu kože preporučuje se kao noćna njega, kako kod ženskog spola tako i kod muškog. Sposobnost sinteze kolagena i ubrzavanja stanične obnove koju retinol ima ukazuje nam da su rezultati čvrsta, zaglađena koža i ujednačene meke bore, koža postaje meka, nježna, a njena boja je prirodna, blistava i zdrava.
Hijaluronska kiselina ime je dobila od grčke riječi HYALOS – što znači staklo, upravo zbog svog staklastog izgleda. Otkrio ju je Karl Meyer 1934. godine dok je njena primjena tek u zadnje vrijeme u potpunosti zauzela svoje zasluženo mjesto u kozmetičkoj industriji.
Riječ je o tvari koja je po svom sastavu polisaharid (složeni ugljikohidrat), a koju svi imamo prirodno u organizmu. Sastavni je dio cijelog našeg tijela, svakog organa, a najzastupljenija je u koži (oko 50% ukupne količine).
Hijaluronska kiselina je glikozaminoglikan i čini sastavni dio vezivnog tkiva dermisa ispunjavajući prostor između kolagenih i elastičnih vlakana. Uz kolagen je neophodna za održavanje slojeva i strukture kože. Kolagen koži daje čvrstoću, a hijaluronska kiselina hrani i hidrira kolagen; odgovorna je za elastičnost i potpornu funkciju kože.
Najvažnije svojstvo hijaluronske kiseline je vezivanje i zadržavanje vode; jedna molekula može vezati 1000 – 10000 puta veću količinu vode od vlastite težine. Hijaluronska kiselina također sprječava prevelik gubitak vlage u koži te je od vitalnog značaja za hidraciju kože. Optimalna hidracija ključna je za zdravu kožu – bez dovoljno vode koža se isušuje i smanjuje se njena učinkovitost kao zaštitne barijere, gubi sjaj i čvrstinu.
Mlada koža sadrži veliku količinu hijaluronske kiseline no s godinama proizvodnja te tvari nužne za održavanje stanične cjelovitosti opada i zato ju nastojimo nadoknaditi biotehnološki / iako se to još naziva prirodnim, jer je tvar indentična onoj kakvu nalazimo u organizmu.
Hijaluronska kiselina u korektivnoj, kozmetičkoj industriji i estetskoj medicini
Najveći naglasak primjene je u korektivnoj, kozmetičkoj industriji i estetskoj medicini.
Kozmetički preparati koji sadrže hijaluronsku kiselinu obnavljaju kožu, popunjavaju bore te imaju učinak filera, iako to nisu. U kremama hijaluronska kiselina ima svojstvo zadržavanja vlage, tj. hidrira kožu te natapa stanicu kože koja onda ima sposobnost ‘povećanja’, tj. izgledom je ‘jedrija’ i ‘bujnija’. To punjenje stanica štiti kožu koja je izložena agresivnom djelovanju sunca i hladnoće, a time i direktno djeluje na usporavanje starenja kože.
Vrste hijaluronske kiseline prema veličini molekule
Zbog svoje veličine, molekula hijaluronske kiseline slabo prolazi kroz kožu. Postoje niskomolekularna, srednjomolekularna i visokomolekularna hijaluronska kiselina; razlikuju se po dužini lanca polimera odnosno po veličini molekule. Prema istraživanjima, niskomolekularna i srednjomolekularna hijaluronska kiselina prolaze u epidermu (gornji sloj kože), ali ne i u dublje slojeve.Visokomolekularna hijaluronska kiselina ne može proći ni u jedan sloj te nakon nanošenja na kožu ostaje na njenoj površini. Svejedno blagotvorno djeluje na izgled kože. Stvara zaštitni film i vlaži kožu s vanjske strane. Vezanjem vlage ispunjava se prazni prostor u koži te ona izgleda napetije.
Ceramidi (lat. cera-vosak) su heterogena i kompleksna grupa sfingolipida i fosfolipida. To je specifična skupina lipida (masti) u rožnatom sloju kože (Stratum Corneum). Ta čvrsta materija slična vosku zajedno s kolesterolom i masnim kiselinama čine lipidnu barijeru epidermalnog sloja kože. Ceramidi su složeni u lamelarnoj formi poput crjepova te tako gustim poretkom štite kožu.
Djeluju kao transferi koji imaju sposobnost stvaranja zalihe vlage, što kod nijednog drugog preparata nije moguće. Njihovom primjenom možemo skladištiti dovoljne količine vlage. Tako omogućavamo zdravu i njegovanu kožu i sprječavamo pojavu vidljivih znakova starenja kože. Upravo nam je primjena ceramida potrebna kako bi pojačali produkciju kolagena. Na taj način jačamo vezivno tkivo, gdje nam je vlaga jedna od osnovnih karika.
Gubitak vode, iz bilo kojeg razloga, u epidermi dovodi do poremećaja i promjene ceramida. To se manifestira na koži tako da se ljuska, tj. desvaminira, što dodatno pojačava gubitak vode. Koža postaje suha, zategnuta, osjetljiva, tj. dehidrirana i gruba te umorna, a samim time ubrzava se i starenje kože.
Kod dehidrirane kože, koja je jako osjetljiva, mogu se javiti i ekcemi. Stoga je najvažnije obnavljane hidrolipidne barijere epiderme. Dokazano je da ceramidi sprječavaju gubitak vode. Njihova primjena kroz kozmetičke preparate može riješiti sva nastala oštećenja te dehidraciju, suhoću, deskvamaciju. (Primjena ceramida omogućava bolju hidraciju i regeneraciju).
Ceramidi u kozmetičkim pripravcima
Možemo ih naći u raznim preparativnim kozmetičkim pripravcima poput krema za vlaženje, losiona, ampula, seruma pa i šampona za njegu kose. Također i u svim oblicima kozmetičkih preparata za njegu kože s posebnom namjenom, odnosno medicinske kozmetike.
U koži nalazimo 12 vrsta ceramida koje obilježavamo po brojevima 1 -12. Ceramidi označeni s 1, 4 i 7 bitni su za održavanje epidermalne barijere kože. Ceramid 3 jako nam je bitan s pojavom biološkog starenja, dok su ceramidi 6 i 7 najpoželjniji u kozmetičkim pripravcima i proizvodima koji imaju ulogu kod deskvamacije.
Najčešći izvori ceramida, jako popularni u profesionalnoj kozmetici, su biljni – sojino ulje i ekstrakti pšenice. Uz modernu tehnologiju te primjenom ovih divnih lipida možemo poboljšati vitalno stanje kože koje nam je neophodno u borbi protiv starenja.
Aromatrepija je dio fitoterapije, odnosno disciplina gdje se bilje i razni biljni preparati koriste za očuvanje zdravlja te kao prevencija. Sama upotreba aromaterapije i njena primjena u kozmetičkim salonima te spa programima omogućava kompleksan pristup i približavanje prirodi, tj. prirodnim preparatima. Bilje možemo koristiti i za spravljanje hidrolata, koji su sve više popularni te ih još nazivamo i cvjetnim vodicama. Hidrolati mogu biti u vidu koncentrata ili razrijeđeni. Primjena im je višestruka; koriste se i kao podloga za izradu tonika, kod pripremanja kompresa i obloga, maski, u inhalacijama, kao dodaci kupkama i u izradi krema kao vodena faza.
Hidrolati su produkti destilacije biljnih materijala pri proizvodnji eteričnih ulja. Nestabilni su i lako kvarljivi, stoga proizvođači vrlo često dodaju sintetičke konzervanse kao npr. alkohol, kako bi produžili trajnost. Sadrže vodenu i masnu fazu pa stoga u njih možemo dodavati vitamine, glicerol…
Kod pripreme je preporučljivo koristiti certificirani biljni materijal, odnosno onečišćen, bez primjene kemikalija u uzgoju. Poželjna je veća primjena biljnog materijala u odnosu na vodu, kako bi pripravak bio jače koncentriran i kvalitetan. Hidrolati su skloni mikrobiloškoj kontaminaciji. Stoga se zbog kvarljivosti koriste prirodni konzervansi, npr. Leucidal no onda se preporučuje upotreba samo u kozmetičke svrhe.
U posljednje vrijeme popularni su stabilizirani hidrolati koje dobivamo sterilnom destilacijom, a to znači da se nakon destilacije hidrolat sterilizira filtracijom kroz filtere, čime se uklone sve bakterije i spore, a postupak filtracije se obično provodi 2 puta.
Preporuka je čuvati hidrolate na temperaturi ispod 15 stupnjeva Celzijeva i po mogućnosti na tamnom mjestu (za to je idealan hladnjak). Osim što se koriste kao podloga za tonik te dodatak gelovima, maskama i emulzijama, hidrolati se primjenjuju i u kulinarstvu. Imaju primjenu i kod pripreme terapeutskih pripravaka, npr. kapi za nos i uši.
Dodatci hidrolatima
Hidrolatima možemo dodavati biljni glicerol, vitamin B5 (alantoin) te Aloe veru. Biljni glicerol je izuzetan za ovlaživanje. Vitamin B5 ima sposobnost staničnog rasta, potiče epitelizaciju, regeneraciju te ima protuupalno djelovanje. Aloe vera djeluje kao humektans (privlači i veže vodu u koži) odnosno potiče prirodnu vlažnost kože.
Preporuka hidrolata
Hidrolat čajevca – djeluje antiseptično, ima protugljivično, antibakterijsko i antivirusno djelovanje idealno za masnu kožu s aknama te kod masne nečiste i umorne kože. Brzo regenerira stanicu, omogućava joj bolji dotok kisika i ubrzava epitelizaciju, što je bitno kod akni.
Hidrolat geranij – preporučuje se za sve tipove kože. Djeluje balansirajuće te hidratizirajuće i osvježavajuće. Izuzetan je za osjetljivu kožu, opekotine, razna upalna stanja poput kuperoze, rozacee i popucalih kapilara.
Hidrolat hamamelisa – poznat je kao najjači antioksidans. Djeluje adstrigentno, antibakterijski, protuupalno, umanjuje svrab i ekceme, crvenilo i razna ljuskanja i perutanja kože, stoga je izuzetno dobar kod dermatitisa te kod kože s proširenim porama.
Hidrolat kamilice – idealan je kod svih upalnih stanja. Djeluje antialergijski pa se stoga preporučuje za svrbeže, ekceme, akne, atopijski dermatitis, i to uz uporabu kompresa koje imaju iznimno brzo djelovanje. U kombinaciji s nerolijem idealna je kod njege masne kože, s geranijom i bušinom kod suhe, a s hamamelisom u njezi zrele kože.
Hidrolat lavande – djeluje regenerativno, rashlađujuće i umirujuće. Izuzetan je kod opeklina koje su nastale usljed pretjeranog izlaganja sunčevoj svjetlosti te nakon depilacije, jer ima jako antibakterijsko djelovanje, što onemogućuje urastanje dlake.
Hidrolat lovora – ima jako antiseptičko i antibakterijsko djelovanje. Primjenjuje se nakon depilacije te kod limfne drenaže, jer jača limfni sustav.
Biljke su oduvijek imale važnu ulogu u ljudskoj povijesti. Egipćanke su 3000 god. prije nove ere poznavale načine pravljenja mirisa, zaštitnih ulja te korištenja različitog bilja pa i Aloe vere. Obavezno su nanosile, nekoliko puta dnevno nakon svakog pranja, emulzije i gelove Aloe, ulja palme, maslina te oraha, pomiješanih sa aromatičnim travama. To su bila najčešće korištena ljekovita sredstava prvih liječnika – Plinija od Eldera i Diskuridesa te Galena, oca suvremene medicine.
Legende kažu da je Aloe veru koristila i egipatska kraljica Kleopatra. Gel Aloe vere koristila je za njegu kože, a Aleksandar Veliki navodno je ispijao goleme količine soka Aloe za snagu, prije velikih pohoda. Aloe vera pripada porodici ljiljana. Zeljasta je biljka, oko 60 cm visine i 4-7 cm debljine, okrugle stabljike. Listovi su mesnati, blijedozeleni, kopljastog oblika, na rubu šiljasti, s bodljama. Crveni cjevasti cvijet ima 6 latica i čini duge, viseće cvjetne grozdove.
Aloe vera najbolje uspijeva u Sredozemlju, gdje cvate tijekom lipnja. U svijetu je poznato preko 250 vrsta, od kojih samo 4 imaju ljekovita svojstva (Barbadensis, Arborescens, Chinensis i Ferox). Od davnina je na glasu zbog svoje djelotvornosti u njezi tijela. Zbog svojih se svojstava uvelike koristi i kao sastojak mnogih lijekova. Zbog hranjive vrijednosti i izuzetnih ljekovitih svojstava čak je nazivaju kraljicom ljekovitih biljaka.
Ljekovita svojsta Aloe vere
Aloe vera jedna je od najljekovitijih biljaka, koju čovječanstvo koristi od davnina. Poznata je pod nazivom „eliksir mladosti“. Sadrži preko 240 hranjivih i ljekovitih sastojaka, uključujući vitamine, minerale, enzime, šećere, saponine te polisaharide, koji jačaju imunitet, zatim aminokiseline, salicilnu kiselinu i dr., što objašnjava tajnu njezine ljekovite moći.
Aloe vera jača otpornost organizma, pomaže kod astme i alergije, štiti od raka, dijabetesa, visokog tlaka. Pomaže u borbi s bakterijama, virusima i parazitima. Može se nanijeti na rane ili opekline, jer pospješuje zacjeljivanje i djeluje protuupalno. Izuzetno je učinkovita i kod problema s probavom i želucem te povoljno djeluje na cijeli organizam.
Djelovanje Aloe vere na kožu
S obzirom na svoje blagotvorno djelovanje na kožu, Aloe vera našla je vrlo široku primjenu u kozmetici. Izvanredno vlaži kožu, jer prodire do najdubljeg dermalnog sloja. Pomlađuje, jer povećava stvaranje fibroblasta 8 puta brže nego što je to normalno te na taj način ubrzava zacjeljivanje rana. Dobra je za suhu, oštećenu i osjetljivu kožu, ublažava i otklanja staračke pjege po rukama. Oralnom primjenom, u obliku napitka i lokalnom, u obliku krema, djelotvorna je kod psorijaze.
Svojstva Aloe vere
Štiti, vlaži i zateže kožu
Potiče regeneraciju gornjeg sloja kože
Održava dobru cirkulaciju vlage
Poboljšava iskorištavanje hranjivih tvari i uklanja toksine iz stanica kože
Poboljšava krvotok
Čisti i dezodorira
Pomaže pri masaži i njezi kože
Kožu čini gipkom, mekom, elastičnom
Pomaže pri crvenilu i nadraženosti kože aknama
Djeluje adstrigentno
Sudjeluje u obnavljanju stanica
Štiti od opeklina izazvanih pretjeranim izlagenjem suncu
Ublažava sve vrste opeklina i ekcema.
Aloe vera ima korisno višestruko kozmetološko djelovanje. Njeni najvažniji sastojci su mukopolisaharidi, lignin, enzimi, vitamini, minerali, protein, saponini… Mukopolisaharidi osiguravaju hidraciju kože te imaju antibakterijsko i antivirusno djelovanje. Sadrži 7 od ukupno 8 esencijalnih aminokiselina i 11 od ukupno 14 neesencijanih aminokiselina. Saponini su odgovorni za svojstvo čišćenja i antiseptičko djelovanje Aloe vere.
Aloe vera sok
Sok Aloe vere nalazi se u posebnim stanicama ispod tanke pokožice. Žuti sok neugodnog je i gorkog okusa. Upotrebljava se za proizvodnju laksativnih pripravaka. Sadrži mnogo sastojaka, kao što su: alkaloidi, saponini masne kiseline, glikoproteini, enzimi, smole…
Listovi Aloe vere se prerežu, sok se iscijedi i pusti da ispari. Aloe vera je krcata vitaminima(sadrži ih 12, uključujući A, B1, B6, B12, C, E) te sadrži 20 esencijalnih aminokiselina i preko 20 minerala. Njen je sok moćno sredstvo čišćenja i pomlađivanja organizma, prepun je nutrijenata i dobrobiti za tijelo. Najviše se koristi kao biljni lijek za upaljenu kožu, kod problema s probavom, raznim upalama i za detoksifikaciju organizma.
Aloe vera gel
U zdravstvene svrhe najviše se upotrebljava Aloe vera gel, dobiven iz unutrašnjosti lista Aloe vere Barbadensis Miller, a sadrži preko 240 hranjivih sastojaka, kao što su:
Vitamini: A, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folna kiselina
Aminokiseline: od ljudskom organizmu neophodnih 22 aminokiseline za izgradnju proteina, gel Aloe vere sadrži njih 20, od toga 7 od 8 esencijalnih i 11 od 14 neesencijalnih
Enzimi: 16 enzima iz grupe proteaza, amilaza, lipaza i celulaza (pomažu probavi bjelančevina, ugljikohidrata, masti i celuloze).
Gel Aloe vere koristi se za ublažavanje opeklina, protiv uboda komaraca, a oralnom primjenom podiže imunitet i ubrzava oporavak.
Iako je starenje kože neizbježan proces, njega, zdrav način života te uravnotežena prehrana u 20-im godinama pomažu očuvanju zdravog izgleda kože te ublažava prve znakove preranog starenja. Prvi znakovi starenja su fine linije i nabori, nedostatak sjaja i svježine kože, pojava sive i umorne kože te pojava raznih promjena, poput pigmentacija i eflorescencija raznih vrsta.
Djelovanje vanjskih i unutarnjih čimbenika koji utječu na sve životne dobi pa tako i 20-e, mogu uzrokovati pojavu finih linija koje više nalikuju naborima nego borama. Koža postaje suha, smanjuje se turgor te djeluje sivo i umorno.
Isto tako, kod masne kože, zbog pojačanog djelovanja žlijezda lojnica te viška sebuma, koža se opušta te djelovanjem toksina postaje sivo-žuta, uz izražene mitesere i komedone. Stoga je redovita njega od velikog značaja, kako kod suhe tako i kod masne kože.
Različite tvari koje održavaju kožu čistom i glatkom dovode do smanjenja funkcije te uzrokuju promjene strukture dermisa, a one se očituju prvenstveno na epidermisu. Upravo zbog tog procesa, vrlo često se javljaju promjene na koži koje nisu karakteristične u tom životnom razdoblju.
Gubljenje hijaluronske kiseline u 20-im godinama dolazi polako, neprimjetno, tako da se stanica smanjuje, a uz to je lučenje sebuma oskudno; zbog vanjskih nepovoljnih uvjeta i različitih unutarnjih čimbenika može doći do usporavanja cirkulacije, a pod djelovanjem nedostatka kisika i sna dolazi do gubitka sjaja kože, pojave bljedila i umora.
Genetika određuje tip kože te tendenciju njenog starenja. Kompletnom njegom u ranom životnom razdoblju možemo prevenirati znakove starenja. Suha koža sa svjetlijim tonalitetom ima veću tendenciju prijevremenog starenja, dok masna, debela koža sporije stari i otpornija je na sunčeve zrake (UV zrake) zbog veće količine melanina.
Prevencija za zdravu i svježu kožu
Sunce i solariji veliki su neprijatelji kože. Neprikladno izlaganje suncu i korištenje solarija uzrokovat će prijevremeno starenje, koje će se očitovati u 30-im godinama. Isto tako, razna zagađenja iz okoliša, pušenje te loš životni stil potiču stvaranje slobodnih radikala koji uzrokuju oksidativni stres, a on je temelj za starenje.
Zdrav način života u ranim 20-im godinama podrazumijeva bogatu i uravnoteženu prehranu, boravak na zraku, tjelesnu aktivnost, zdravo spavanje, izbjegavanje pušenja te dovoljan unos antioksidansa. Koža u 20-im zahtijeva nužnu hidraciju, redovito čišćenje kože, otklanjanje promjena poput mitesera, milija, komedona, rješavanje različitih anomalija na koži te unos vitamina C, što je prevencija i sigurnost za zdravu i svježu kožu.
Redovitom njegom kože u jutarnjim i večernjim satima, koja se sastoji od čišćenja te toniranja, kako bi uklonili moguće ostatke znoja, šminke i sebuma, smanjuje se oksidativni stres. Izdašna hidracija postiže se hidracijskom kremom, koja može biti obogaćena npr. vitaminima; održava se ravoteža i balans stanica.
U zimskim mjesecima potrebna je prevencija hidracije vitaminom C i D, kako bi ojačali strukturu kože. Masna i nečista koža, koja je često uzrokovana pubertetom i hormonalnim poremećajem, zahtijeva redovito čišćenje i njegu pod stručnim vodstvom kozmetičarke. Pravilnim odabirom i primjenom kozmetičkih preparata sprječava se začepljenje pora i postiže podizanje turgora kože; rezultat je njegovana, zdrava koža.
Isto tako, potrebna je njega mlade kože nakon izlaganja suncu. U tu svrhu koristimo preparate s peptidima i aminokiselinama, koji imaju sposobnost vezivanja vlage te tako brzo hidriraju i regeneriraju oštećenu kožu. Bitno je naglasiti da koža u 20-im godinama može biti problematična (nečista, dehidrirana, osjetljiva…), a sva stanja se pravovremenom prevencijom odnosno redovitom njegom mogu ublažiti i držati pod kontrolom. Sav uložen trud i njega očitovat će se svježinom te lijepom i njegovanom kožom kroz cijeli životni period.
Koenzim Q10 ili ubikinon je biomolekula koja se nalazi u svakoj stanici ljudskog tijela i igra presudnu ulogu u proizvodnji stanične energije; pomaže mitohondrijima, staničnim skladištima energije, u kompleksnom procesu transformacije hrane u ATP, energiju koja pokreće tijelo. Obzirom da Q10 predstavlja tvar koja stvara 95% tjelesne energije našem organizmu, može se reći da je gorivo organizma.
Snažan je i djelotvoran, pretpostavlja se da je najjači od antiosidansa. Otkrio ga je američki znanstvenik Federic L. Crane 1957. i otad se redovito istražuje njegovo djelovanje i primjena u raznim segmentima života. Koenzim Q10 pomaže kod cirkulacije, stimulira imunološki sustav, povećava oksigenaciju tkiva te ima značajnu ulogu protiv starenja.
Vitamin mladosti
Naš organizam svakodnevno je izložen različitim negativnim utjecajima – dugotrajno sunčanje, zagađeni zrak, nedostatak vlage, infekcije, loša prehrana, nedostatak sna i kisika, pušenje, stres – pri čemu dolazi do pucanja staničnih veza i stvaranja slobodnih radikala (jedna vrsta sagorijevanja organizma), odnosno do oštećenja stanica, funkcionalnih poremećaja, sputavanja proizvodnje kolagena, umora i ubrzanog procesa starenja kože i organizma.
Koenzim Q10, poznat i kao vitamin mladosti, djeluje antioksidativno, neutralizirajući djelovanje slobodnih radikala, sprječava smetnje u proizvodnji kožnog kolagena te pomaže u prevenciji razvoja bora, kao i staračkih pjega. Koenzim Q10 pomaže u očuvanju vitamina E, glavnog antioksidansa staničnih membrana i kolesterola u krvi (strukturno mu je sličan, ali je kao antioksidans višestruko jači).
Manjak koenzima Q10, koji dovodi do raspada energetskog sistema organizma prvo se odražava na koži, koja postaje mlohava, bezbojna odnosno tmurna, neishranjena te izborana i neuredna. Koenzim Q10, koji daje energiju svakoj stanici, štiti stanične membrane od oštećenja, kao snažan anioksidans i energetski posrednik, usporava i zaustavlja proces starenje kože. Osim što može djelovati preventivno, sprječava isušivanje hidrolipidne barijere kože i nastanak bora.
Preparati s koenzimom Q10 pružaju koži potpunu zaštitu i djeluju protiv poremećaja funkcija i oštećenja. Do 30-e godine organizam proizvodi ovaj koenzim u dovoljnoj količini, ali se starenjem smanjuje njegova proizvodnja pa se preporučuje njegova nadoknada koju možemo provoditi prehranom i korištenjem preparata s koenzimom Q10. Q10 također pomaže organizmu u uspostavljanju ravnoteže obrambenog mehanizma.
Može se primijeniti u različitim kozmetičkim pripravcima – za pomlađivanje kože, za prije i nakon sunčanja, protiv starenja, protiv bora, za hidraciju. Prirodni izvori koenzima Q10 sadrže prehrambeni proizvodi, a nalazimo ga u skuši, lososu, sardini, goveđoj jetrici te kikirikiju, lješnjaku, crvenom mesu, špinatu, brokuli, mrkvi; stoga je potrebno sve te bogate namirnice uvrstiti u svakodnevni ritual prehrane i unosti ih te tako održavati koenzim Q10 u organizmu.
Suvremena kozmetika i kozmetologija u zadnjih nekoliko godina jako su napredovale. Sam tehnološki razvoj svih grana koje sudjeluju u razvitku kozmetike, poput kozmetologije i medicine, donio je veliku novost u njezi kože – primjenu peptida.
Peptidi imaju veliku primjenu u anti-age pripravcima za njegu zrele kože. To su kemijski spojevi dviju ili više aminokiselina povezanih peptidnom vezom. U kemijskoj reakciji dviju aminokiselina sudjeluju amino-skupina jedne aminokiseline i karboksilna skupina druge aminokiseline te nastaju peptid i voda. Na ovaj način nastala kemijska veza zove se peptidna veza.
Peptidima se smatraju svi spojevi nastali međusobnim povezivanjem aminokiselina, a sastavljeni su od približno 10 aminokiselina. Spojevi koji sadrže približno 100 aminokiselina smatraju se polipeptidima, a oni koji sadrže više od 100 aminokiselina smatraju se proteinima (bjelančevinama). Peptidi predstavljaju građevne blokove proteina, uključujući keratin, kolagen i elastin.
Proteini su, uz vodu, najvažnije tvari u tijelu. Najvažniji su čimbenik u rastu i razvoju svih tjelesnih tkiva. Glavni su izvor tvari za izgradnju mišića, krvi, kože, kose, noktiju i unutarnjih organa, uključujući srce i mozak. Sastavni su dijelovi svake stanice, što ih čini osnovom života na Zemlji. Izgrađeni su od aminokiselina koje su međusobno povezane peptidnom vezom. Jedan od najvažnijih proteina u našoj koži je kolagen. Nestajanje kolagena uzrokuje oštećenja kože i pojavu bora. Peptidi mogu pridonijeti stvaranju novog kolagena u koži te sprječavaju njegovo raspadanje.
Učinci peptida na kožu
Peptidi u organizmu luče određene hormone, ali sami nisu hormoni. Ubrzavaju metaboličke procese te indirektno djeluju na procese u stanicama. Većina peptida djeluju kao agens koji na sebe veže vlagu te imaju sposobnost koja pomaže koži da se sama obnovi. Prednosti peptida za kožu su brojne – od zaglađivanja bora i zatezanja ‘obješene’ kože do jačanja kože i bolje hidracije.
Ovi izuzetni visokovrijedni energetski preparati koji čine kožu svježom, regeneriranom uz pravilne metode i primjenu drugih skupina vitamina i minerala, omogućavaju ljepši izgled kože. Peptidi povećavaju elastičnost kože, ubrazavaju zacjeljivanje rana, smanjuju bore, znatno usporavaju proces starenja kože i vidno poboljšavaju tonus kože. Potiču prirodno dijeljenje stanica kože te mogu poboljšati kvalitetu papilarnog dermisa.
Proteini mogu biti prirodni ili sintetski. Većina peptida korištenih u kozmetici je sintetska jer laboratorijski inženjering ovih sastojaka daje kemičarima veću kontrolu njihove stabilnosti i učinkovitosti u proizvodima za njegu kože (primjer da prirodni put nije baš uvijek i najbolji za kožu).
Tri tipa peptida
Postoje tri glavna tipa peptida – signalni peptidi, neurotransmiteri i peptidi nositelji – i sva tri djeluju na različite načine. Signalni peptidi, koji se najčešće koriste, stimuliraju proizvodnju kolagena i elastina. Peptidi koji utječu na neurotransmitere imaju učinak sličan Botoxu i sprječavaju pokrete živaca i mišića kako bi ublažili linije i bore, a peptidi nositelji prenose nutritivne elemente poput bakra, magnezija i dr.
Ovisno od toga za koji element su vezani, mogu imati različita svojstva (oni koji prenose bakar npr. mogu smanjiti upalne procese u koži); pomažu u povećanju proizvodnje kolagena i elastina, kao kod zaštite i smirivanja kože zahvaljujući antioksidativnim i protuupalnim svojstvima. Većina formula uključuje najmanje dva peptida – pojam peptidni kompleks. Najučinkovitija vrsta peptida (koriste se u kozmetici) je palmitoyl-pentapeptid.
Njegovanoj i zdravoj koži svi težimo. Za njegu kože koristimo razne pripravke koji će ju učiniti zdravom i lijepom no nismo sigurni hoće li ti pripravci biti učinkoviti, dok ih ne počnemo koristiti. Pod njegovanom i zdravom kožom podrazumijeva se koža koja je bez većih nepravilnosti, kao što su proširene pore, akne, miteseri, masni film na površini kože itd. U zbrci raznih proizvoda od raznih proizvođača često zaboravljamo da je možda najbolje ono iz prirode. Glina je prirodni materijal mineralnog porijekla, koji se primjenjuje od davnina, za liječenje i njegu.
Primjena gline kroz povijest
Kroz povijest se zelena glina oduvijek prikazivala kao koristan lijek. Njezina učinkovita svojstva primjenjuju se u kozmetici kod upalnih procesa na koži, čišćenja kože te njezine revitalizacije.
Kada su životinje bolesne traže zemlju s glinom u koju zaranjaju određeni, bolesni dio tijela. Životinje se nikada ne prevare što se tiče kvalitete pronađene gline.
Glina već vijekovima pomaže u izlječenjima. U drevnom Egiptu ljekovitost gline je bila dobro poznata; zelena se glina koristila za liječenje faraona te njihovo mumificiranje. Drevni Grci su glinu koristili kod prijeloma; na frakturu su stavljali gipsane trake namazane glinenim blatom. Galen, poznati grčki liječnik i filozof, pisao je o liječenju zelenom glinom.
O ljekovitim sastojcima gline pisao je i otac medicine, Hipokrat; opisao je više načina njene primjene. U vrijeme tadašnjih vojnih pohoda primjenjivala se na vojnicima oboljelim od dizenterije, tifusa ili raznih infekcija. Kasnije je medicina potvrdila da glina potiče obrambene mehanizme organizma te da ima ljekovita svojstva. Ona je jedna od najstarijih i najmoćnijih sredstava fizičkog obnavljanja.
Sastav gline
Glinu čini skup mineralnih sastojaka iznimno raznolikog kemijskog sastava. U glini nalazimo silicij, aluminij, kalij, kalcij, natrij, magnezij, srebro, željezo, olovo, bakar, titan, oligoelementi i druge prirodne sastojke. Nastaje trošenjem stijena (feldspatne stijene) bogatih silicijem, a nalazi se i u termalnim izvorima. Može se kupiti u granulama ili finom prahu.
Vanjsko i unutarnje djelovanje gline
Sposobnost jakog prodiranja u sve strukture kože glini daje moć dreniranja i eliminiranja toksina iz tkiva,krvi i limfe te izvlačenja stare masnoće. Vrlo nježno odstranjuje mrtve stanice i vrši blagi peeling te čisti pore. Potiče regeneraciju kože, povećava prokrvljenost, tonizira kožu (svjež i zdrav izgled), ublažava akne, poboljšava ten, čini kožu mekom i blistavom, potiče rast kose.
Glina ima veliki doprinos u anti-age tretmanima, ali i kod tretiranja celulita. U kozmetici se koristi kao maska za lice i pakung za kosu u kombinaciji s maslinovim, bademovim ili uljem pšeničnih sjemenki. Kako apsorbira toksine i suvišnu masnoću iz kože, tako i pojačava vezivno tkivo.
Detoksikaciju i čišćenje tkiva potiču minerali iz gline, također hrane i revitaliziraju kožu, a ukoliko ih kombiniramo sa eteričnim uljima čine sinergiju; ako npr. radimo masku za lice od gline i u tu smjesu umiješamo par kapi eteričnog ulja za određenu svrhu, postigli smo mnogo veću učinkovitost.
Toksini (štetne tveri) u našem tijelu se skupljaju vremenom, zbog zraka koji udišemo, vode koju pijemo te zbog različitih kemikalija i pesticida koje sadrži hrana koja se unosi u organizam. Također se mogu stvarati i zbog nepravilne i loše prehrane – kada jedemo previše ili nepravilno kombiniramo namirnice.
S godinama se toksini u našem tijelu nagomilavaju i mogu uzrokovati brojne probleme poput: kožnih bolesti, alergija i astme, depresije, migrene, nadutosti (loša probava), kroničnog umora, karcinoma.
Glina ima mogućnost očistiti organizam toliko da se izgubi neugodan miris znoja. Pojačava obrambeni mehanizam organizma i bori se protiv bolesti koje nastaju kao posljedica slabog imuniteta; unoseći glinu u organizam povećava se otpornost na sve otrove.
Vrste gline
Bijela glina (kaolin) – najsvestranija je i najnježnija vrsta gline. Spada u skupinu 1:1 gline. Postoji više naziva za nju, a neki od njih su bijela glina, kineska glina, Bolus alba i Kaolinum ponderosum. To je bijela praškasta tvar bez mirisa, netopljiva u vodi, kiselinama i lužinama. PH 20 postotne suspenzije kaolina iznosi 4.0 do 7.5, što ga čini vrlo ugodnim za kožu.
Bijela glina čisti i zaglađuje kožu, što je čini posebno pogodnom za osjetljivu, iritiranu, suhu i ispucalu kožu. Zbog blagog djelovanja nalazi se u mnogim kozmetičkim pripravcima, posebice onima za regulaciju masnog sjaja.
Koristi se u izradi sapuna, maski za lice, peelinga i mnogih drugih kozmetičkih proizvoda. Sadrži visoki udio silicijevog dioksida, koji je vrlo učinkovit u detoksikaciji kože. Skida mrtve stanice čineći kožu iznimno mekom.
Zbog snažnog upijajućeg svojstva, česti je sastojak maski koje čiste pore od prljavštine i toksina. Pogodna je za miješanje s drugim aktivnim sastojcima jer omogućuje bolju apsorpciju. Tipovi kože kojima bijela glina najbolje odgovara su: suhi tip, osjetljiva koža, problematična i upaljena koža i koža sa eksfolijacijom.
Zelena glina (ilit) najzastupljenija je u kozmetici. Prednost joj je što slabo bubri, čime su maske čvršće i lakše se spravljaju. Ovisno o prisutstvu drugih elemenata kao što su: magnezij, kalcij, kalij, fosfor, bakar, selen i dr., mogu biti različitih boja. Zelena glina je najpopularnija. Ona bolje veže i čisti kožu nego bijela, ali su čestice, premda znaju biti vrlo fine, ipak grublje od kaolina.
Pogodna je za masnu kožu no zahvaljujući i drugim dodacima, lako se može primijeniti i za osjetljivu kožu. Zelena glina se može upotrijebiti u obliku maski, kupki i obloga. Osim čišćenja organizma od toksina, zelena glina obnavlja stanice tkiva, sprječava rast bakterija i parazita te ima jaka antiupalna svojstva, regulira ph kože, regulira sebum i sužava proširene pore. Tipovi kože kojima zelena glina najbolje odgovara su: normalni tip, mješoviti tip i zrela koža.
Rhassoul glina dolazi iz Maroka, gdje je stoljećima bila omiljena među bogatašima. Ima sivu do crvenkastu boju i vrlo finu i meku strukturu. Bogata je magnezijem, kalijem, silicijem i kalcijem, ali također sadrži i manju količinu željeza, aluminija i natrija. Koristi se u obliku sapuna, maski, šampona i balzama za kosu. Rhassol glina omiljeno je sredstvo u centrima zdravlja i spa centrima.
Svojstva ove gline su detoksikacija kože, smanjivanje suhoće te poboljšavanje elastičnosti kože. Od velikog je značaja što je jako dobar eliminator mitesera. Rhassol glina pogodna je za osjetljivu, problematičnu, suhu, masnu te zrelu kožu.
Usljed današnjeg načina života izloženi smo raznovrsnim izvorima oksidacijskog stresa. Neuravnotežena prehrana, životni problemi, nasljedne bolesti, trauma i povreda dovode do povećanog stvaranja oksidansa odnosno slobodnih radikala, koji negativno djeluju na biološke funkcije organizma uništavajući samu srž života, tj. mitohondrijske stanice i DNA.
Antioksidansi su prirodne ili sintetske tvari koje uspješno blokiraju slobodne radikale u njihovom razornom pohodu na organizam. Antioksidansi se moraju stalno regenerirati u tijelu, kako bi se uspostavila ravnoteža između njih i slobodnih radikala u tijelu. Čovječji antioksidativni obrambeni sustav sastavljen je od antioksidativnih enzima i neenzimskih antioksidansa. U našemu tijelu iz dana u dan nastaju brojna oštećenja stanica (slobodni radikali) nama nevidljiva no zahvaljujući upravo antioksidansima koji ih neutraliziraju, naš organizam je zaštićen.
Antioksidansi u kozmetičkim proizvodima
Uloga antioksidansa u kozmetičkim proizvodima je dvostruka. Sprječavaju nastanak oksidativnog stresakože, koji uzrokuje oštećenje stanica i prijevremeno starenje kože tečuvaju stabilnost kozmetičkih preparata. Antioksidansi sprječavaju oksidaciju lipida (biljnih ili mineralnih ulja), mirisa i drugih sirovina koje bi u reakciji s kisikom uzrokovale kvarenje proizvoda.
U kozmetičkoj industriji najčešće se u svrhu antioksidansa koriste vitamini A, C i E, polifenoli, selen i cink, resveratrol te glutation. Većina tih antioksidansa uglavnom djeluju zaštitno na kolagenska i elastinska vlakna te integritet stanica.
Umjetni antioksidansi, koji se također koriste u kozmetičkim pripravcima, BHA (butil-hidroksianisol) i BHT (butil-hidroksitoluen), mogu uzrokovati kožne alergijske reakcije, a neka su istraživanja pokazala i endokrine bolesti, rak i probleme s reproduktivnim sustavom.
Pretjerano i dugotrajno izlaganje UV zrakama dovodi do posljedica koje ostavljaju trag na koži, odnosno dolazi do fotostarenja kože; koža postaje naborana, suha, stanjena, žućkasta te dolazi do proširenja kapilara. UV zrake prodiru u dublje slojeve kože i oštećuju strukturu kolagenskih i elastičnih vlakana, što dovodi do gubitka gipkosti i elastičnosti kože te sposobnosti vezivanja vlage, uz postupno razvijanje naborane i suhe kože. Antioksidansi se često pojavljuju u raspravama o dobrom zdravlju i sprječavanju bolesti.
Izvori antioksidansa
Razlikujemo dva izvora antioksidansa. Prvi je unutarnji – vlastiti organizam uz pomoć minerala i vitamina može proizvesti antioksidanse. Drugi izvor je vanjski, tj. hrana. Povećani unos antioksidansa je neophodan za optimalno zdravlje, osobito u današnjem zagađenom okolišu. Ako je naš organizam opskrbljen dovoljnom količinom antioksidansa, učinkovitija je zaštita od oksidacijskog stresa.
Budući da tijelo jednostavno ne može držati korak s nastankom slobodnih radikala, dobra količina potrebnih vitamina, minerala, fitokemikalija i enzima mora dolaziti iz dnevne prehrane. Na taj način antioksidansi štite naš organizam.
Druga bitna stvar na koju antioksidansi utječu je naš najveći organ – koža. Zdrava i njegovana koža je preduvjet ljepote. Nezdrava prehrana, pušenje, konzumiranje alkohola, vanjski utjecaji te stresni i ubrzani tempo života ostavljaju vidljive posljedice na koži. No nasreću, u današnje vrijeme dostupan nam je veliki broj kozmetičkih preparata i tretmana koji će te posljedice vidno umanjiti.
Rosacea je kronična kožna bolest koja uzrokuje crvenilo središnjih dijelova lica te hiperplaziju vezivnog tkiva kože i lojnih žlijezda. Iako se može pojaviti kod bilo koga, najčešće pogađa žene blijede puti, fototipa I i II po Fitzpatric ljestvici, između 30-e i 50-e godine života. Teži oblici rosacee učestaliji su kod muškaraca starije životne dobi, kod kojih dolazi do nastanka zadebljane i neravne kože te rhinophyma.
Rosacea najčešće pogađa suhu i osjetlijvu kožu s tankim slojem SC te s malo melanina. Mogući je osjećaj peckanja, svrbeža i zatezanja, a površina kože često je crvena, nadražena i hrapava. Zbog stanjenog SC oslabljena je zaštitna funkcija, što posljedično uzrokuje veću reakciju kože na vanjske podražaje koji negativno utječu na stanje rosacee. Povremeni ili stalni eritemi, papulo-pustulozne promjene s mogućnošću nastanka nodusa te izraženim teleangiektazijama primarne su značajke rosacee.
Uzrok nastanka rosacee većim dijelom je nepoznat, ali se pretpostavlja kako je kombinacija različitih nasljednih i vanjskih čimbenika. Uz unutarnje čimbenike, kao što su genetika, hormonalna nestabilnost i stres, ipak veći utjecaj imaju vanjski čimbenici, kao što su vrućina, hladnoća, UV zrake, vjetar, suhi zrak, mehanički podražaji, te neodgovarajući kozmetički preparati, koji povećavaju protok krvi i nadražuju površinu kože.
Rosacea se na licu u početku pojavljuje tek povremeno, a s vremenom sve je češća i stalnija. Ako se ne liječi, ima tendenciju pogoršavanja. Znakovi i simptomi mogu buknuti u razdoblju od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, zatim se smanjiti pa opet rasplamsati.
Njega kože pri rosacei trebala bi biti pažljiva i blaga, uz korištenje kozmetičkih proizvoda sa što manje boja, mirisa i konzervansa bez potencialnih iritantnih sredstava (adstrigentne i abrazivne tvari) koje stimuliraju osjetilna živčana vlakna. Sredstva za čišćenje kože ne bi smjela narušiti zaštitnu barijeru. Dnevne kreme tebaju biti srednje bogate teksture te ne previše okluzivne.
U hladnijim uvjetima te izloženosti UV zrakama potrebna je upotreba okluzivnijih krema s većom UV zaštitom. Kozmetički preparati ne bi smjeli sadržavati alkohole, propilen glikole, mentole, lanolin… Poželjna je upotreba preparata na bazi vitamina K i ekstrakta divljeg kestena koji imaju učinak ojačanja krvnih žila, Aloe vere i bisalbolola za umirenje i protuupalno djelovanje te humektanata koji poboljšavaju djelovanje SC i povećavaju topikalnu moć kože.
Važno je pravilno i navrijeme prepoznati znakove rosacee kako bi pravilno savjetovali klijenta o kućnoj njezi te odredili salonsku njegu s ciljem ublažavanja simptoma i usporavanja eventualno mogućeg pogoršanja. Naravno u težim situacijama kod pojave papulo-pustoloznih pojava svakako je potreban nadzor dermatologa.
Unajužem smislu, pojam eteričnih ulja podrazumijeva prirodne nemasne ekstrakte iz aromatičnih biljaka, a najčešće ih dobivamo metodama destilacije, ekstrakcije ili nekom drugom metodom izolacije. Ekstrakte biljaka nalazimo u žlijezdama biljaka, venama, vrećicama pa i u žljezdanim dlakama. Za dobivanje ulja koriste se sljedeći dijelovi biljaka: cvjetovi (ruža), osušeni pupoljci (kamilica), stabljike (mažuran), listovi (eukaliptus), stabljika, trava (vetiver), kore (limun), korijenje, lukovice (češnjak), biljne smole (boswellia), sjemenje (kim), plodovi (šipak).
Eterična ulja se akumuliraju u specijaliziranim tkivima biljke koja sadrže uljne žlijezde; što je više uljnih žlijezda u biljci to je ulje jeftinije i obratno. Npr. 100 kg lavande sadrži oko 3 litre, dok 100 kg ružinih latica sadrži oko pola litre eteričnog ulja. Eterična su ulja visokokoncentrirane supstance i stoga se rijetko koriste u nerazrijeđenom obliku. Postoje samo dvije biljke koje se mogu direktno koristiti i nerazrijeđene, a predstavljaju antiseptic – to su lavanda i čajevac. Boja i konzistencija su kod različitih biljaka različiti, stoga možemo naći masna ulja, a to su suncokretovo, kukuruzno i bademovo. Mnoge esencije su bezbojne, kao npr. lavanda je žućkasta, bergamont zelenkast, a njemačka kamilica tinta-plave boje.
Eterična ulja topiva su u biljnim uljima, alkoholu i eteru te su zapaljiva, nemasna i lako hlapljiva. Što se tiče hlapljivosti, možemo naći gornju notu – lako hlapljiva ulja, srednju notu – srednje hlapljiva ulja te donju notu – sporo hlapljiva ulja. Terapeutske osobine nisu zanemarive, poput antiseptičkog, probiotičkog, sinergičnog, ublažavajućeg i balansirajućeg djelovanja. Isto tako, moderna aromatologija je u novijim istraživanjima dokazala da eterična ulja imaju dodatne terapeutske osobine, a to su: protuvirusno, protuupalno, opuštajuće, stimulirajuće i pobuđujuće djelovanje. Dobivanje eteričnih ulja možemo ostvariti na nekoliko načina.
Načini dobivanja eteričnih ulja
Destilacija – Prije 5000 godina, u Mezopotamiji su metodu dobivanja eteričnih ulja putem destilacije razvili arapski srednjovjekovni kemičari, a usavršavanje je doživjela u Grasseu, u kolijevci parfema, na samom jugu Francuske. To je vrlo jednostavna metoda; provodi se vodenom parom koju zagrijavamo, pri čemu biljka isparava svoja eterična ulja. Te sićušne molekule prolaze kroz crijevo zajedno s parom te se hlade pa prolaze crijevom pri čemu se molekule kondenziraju u tekući oblik. Potom ulje pluta na površini ili padne na dno te se posebno odvaja ili izvlači. Vrijeme potrebno za destilaciju varira od 20 minuta do nekoliko sati. Kada se ulje odstrani ostaje voda koja se još naziva aromatska vodica ili hidrolat. U kozmetičkoj praksi vrlo je česta uporaba hidrolata, dok je u aromaterapeutskoj praksi prava nepoznanica.
Izolacija – Metoda izolacije ugljičnim dioksidom počela se primjenjivati 80-tih godina. Ovakav vid dobivanja eteričnih ulja jako je skup te zahtijeva specijaliziranu i složenu opremu koja koristi CO2 pod pritiskom, ali na vrlo niskim temperaturama. Ovako ulje jedno je od najkvalitetnijih ulja i ima izuzetno jake terapeutske značajke.
Hidrodifuzija – Hidrodifuzija ili perkolacija je metoda u kojoj para prolazi kroz biljni materijal od vrha prema spremniku do dna, potom dolazi do hlađenja pare i plinova te se izdvajaju na potpuno isti način kao i destilacijom. Ovakvo ulje je jako kvaliteno, jer biljka nije izložena visokim temperaturama. Izolacija – Metoda izolacije ugljičnim dioksidom počela se primjenjivati 80-tih godina. Ovakav vid dobivanja eteričnih ulja jako je skup te zahtijeva specijaliziranu i složenu opremu koja koristi CO2 pod pritiskom, ali na vrlo niskim temperaturama. Ovako ulje jedno je od najkvalitetnijih ulja i ima izuzetno jake terapeutske značajke.
Svako godišnje doba, a posebice zima, s vjetrom, mrazom i vlagom, vrlo intenzivno opterećuje kožu. Takvi specifični uvjeti zahtijevaju posebnu pripremu za njegu, kako bismo spriječili neugodne posljedice. Koža je najveći organ ljudskog tijela, njezina je glavna uloga da zaštiti naš organizam od štetnih utjecaja izvana. Koža sprječava ulazak štetnih mikroorganizama i infekcija iz okoline. U dubljim slojevima kože nalaze se žlijezde lojnice i znojnice, a loj stvara sloj na površini kože koji sprječava pretjerani gubitak vlage s kože, a time i isušivanje kože.
Temperaturne promjene koje su u zimskom periodu neizostavne te dulji boravak u zatvorenim i zadimljenim prostorima, vjetar, hladnoća i varljivo slabo zimsko sunce obično izazivaju pojačano isušivanje, a katkad izražena oštećenja kože. Najizloženiji dijelovi su lice, vrat i ruke, a najosjetljiviji usne, nos i uške.
Kao posljedica utjecaja vjetra te oštrog i hladnog zraka, koža se pojačano isušuje i ljušti. Stjenke kapilara pod utjecajem hladnoće se stisnu pa koža poprima crvenu, katkad ljubičastu boju, što stvara osjećaj neugode i zatezanja. Kao posljedica isušivanja javlja se i neugodan svrbež, što kožu dodatno iritira.
Iako je zanemariv toplinski utjecaj sunca u zimskim uvjetima, nikako ne smijemo zanemariti ultraljubičasto zračenje, koje je u višim, planinskim predjelima mnogo intenzivnije i jače. Osobito je jako na snijegu, zbog refleksije sunčevih zraka o snježnu bijelu plohu te je mogućnost oštećenja kože čak intenzivnija nego ljeti.
Zbog direktne izloženosti ekstremnim uvjetima – hladnoći, vjetru i ultraljubičastom zračenju – kožu je tijekom dana poželjno zaštititi cold kremom s visokim zaštitnim faktorom. Baza takvih krema je pčelinji vosak koji na koži stvara tanki zaštitni film i štiti je od isušivanja i pucanja.
U tim uvjetima nije preporučljivo koristiti hidrirajuće kreme, jer se na niskim temperaturama u njima smrzavaju molekule vode i stvaraju oštre kristaliće koji dodatno iritiraju i oštećuju kožu. Pritom se vrlo često javlja neugodan svrbež te crvenilo i žarenje. Stoga hidraciju preporučujemo navečer, prije spavanja, kako bi koža tijekom noći obnovila hidrolipidni sloj.
S obzirom na individualne razlike, važno je istaknuti da svaka koža ima različitu toleranciju na hladnoću, što znači da je neki ljudi mogu prilično dobro podnositi, a drugi na nagle promjene temperature mogu reagirati alergijskom reakcijom u obliku urtikarije. Zato je prije izlaganja zimskim uvjetima bitno pripremiti kožu specifičnim tretmanima u kozmetičkom salonu i pravodobno je zaštititi preparatima koji moraju biti prilagođeni individualnoj strukturi i tipu kože.
Osnovna zadaća prije zime je ojačati hidrolipidni i rožnati sloj kože, koji se zbog izloženosti hladnoći, vjetru i ostalim agensima tijekom zimskih mjeseci oštećuje te dovodi do gubitka vlage i masnoće.
Jačenje hidrolipidnog sloja kože
Jačanjem hidrolipidnog sloja koža postaje otpornija na vanjske čimbenike, a samim time i manje reaktivna. Kako se ne bi oštetio hidrolipidni sloj, koži treba osigurati dovoljno vlage nanošenjem hidrirajućih maski, krema i seruma, odnosno specifičnim hidrirajućim tretmanima koji dubinski opskrbljuju kožu vlagom te direktno potiču i pospješuju stvaranje kolagena i elastina.
Hidracija i hranjenje kože
Preporučuju se ovlaživači kože i tvari koje vrlo brzo nadoknađuju gubitak vode kao što su alge, hijaluronska kiselina, fosfolipidi i sfingolipidi, čija je uloga ujedno obnavljanje oštećene stanične membrane i sprječavanje gubitka vlage iz kože. Alge su i izvanredan izvor minerala bakra, cinka, magnezija i natrija, koji djeluju na samu strukturu kože pa uz učinak hidracije pospješuju regeneraciju kože te jačaju tonus i napetost.
Nakon hidracije, kožu treba nahraniti i vitaminizirati kako bi joj ojačali imunitet. To podrazumijeva upotrebu preparata na bazi esencijalnih masnih kiselina, ceramida, retinola, peptida,enzima, zlata te vitamina E i drugih oligoelemenata koji su deficitarni u koži. Sami tretmani i preparati primjenjuju se ovisno o trenutačnom stanju kože.
Da bi te supstance što bolje prodrle do dermisa, prethodno valja napraviti dobar peeling, mehanički je očistiti, a zatim potaknuti mikrocirkulaciju pomoćuručne masaže i različitih elektroterapijskih i vakuum metoda.
Nakon povratka sa zimovanja koži treba što više specijalnih dubinskih tretmana, hidracijskih krema, seruma i maski, ali i preparata s anti-aging učinkom, kako bi se izbjeglo pojačano stvaranje bora i starenje kože zbog izloženosti ekstremnim uvjetima.
Njega zrele kože u kozmetičkom salonu provodi se uz pažljivo birane tretmane koji iziskuju veliko znanje odnosno dobro poznavanje struke i srodnih grana kozmetologije. Uglavnom se primjenjuju stimulativno-regenerativni tretmani za aktivaciju kože te hranjenje i vitaminizacija, koja je u zrelim godinama neophodna. Kao što nam je važno kako stari naše lice, jednaku važnost pridajemo i tome kako stari naše tijelo, jer se sve manifestiran i na licu i na tijelu. Cilj njege zrele kože jeste zadržati što dulje lijep izgled, smanjiti te odgoditi znakove starenja kože, kao što su bore, pigmentacija, mlohavost kože (koja je vidljiva i na dijelu vrata i podbratka), podočnjaci…
Neki od specijalnih tretmana u modernom pristupu njezi zrele kože daju nam dobro vidljive rezultate kod zatezanja kože. Tako su, primjerice, vitamin E, antioksidansi, bjelančevine, matične stanice, kavijar, molekule zlata, bakra te razni drugi kozmetički prilagodljivi pripravci u posljednje vrijeme jako popularni u kozmetičkim salonima.
Isto tako, uporabom aparaturne kozmetike te brzim i suvremenim razvijanjem iste, dostigao se visok standard u djelovanju na prijevremeno starenje, tj. na usporavanje tog procesa.
Poznate metode aparaturne tehnike vrlo su učinkovite i u današnje vrijeme jako su popularne, jer daju vidljive rezultate. To su, primjerice, radiovalovi, abrazija i mikroabrazija, subincizija, uporaba dermorolera te lasera i ultrazvuka, a kao neke od najsuvremenijih se podrazumijevaju fotopomlađivanje i led-tehnologija te fotodinamička terapija… Ove vrste pomlađivanja koriste se u kozmetičkim salonima, kao i u modernim poliklinikama uz visokoobrazovane i stručno osposobljene i educirane liječnike, koji obavljaju zahvate poput ubrizgavanja botoxa i botulina, u novije vrijeme ubrizgavanje matičnih stanica te raznih punjača koji potiču razvoj kolagena.
Menopuza
Menopauza je normalno stanje u životu svake žene. Poznato je da je to period kada dolazi do smanjenja hormonske aktivnosti, a to se na organizmu dosta očituje. Već pojava predmenopauze kod mnogih žena izaziva frustraciju i stres. Promjene koje se odvijaju u dubljim slojevima derme sad se počinju vidljivo očitovati na samoj površini epiderme. Koža gubi sjaj, postaje manje elastična, slabi joj tonus, smanjena je mikrocirkulacija, lako se bora, sklona je pigmentacijama (naročito pigmentacijama poznatim kao staračke pjege), raznim lišajevima, krhka je i tanka, a karakteristična je fiziološka pojava u obliku crvenila (valunzi) te pojačani rad žlijezda znojnica, koji se manifestira i pojačanim znojenjem tijela, usljed čega dolazi do oticanja kapaka i raznih zdravstvenih tegoba, kao npr. glavobolja, suhoća i dehidracija kože.
Žena u ovoj dobi treba biti informirana o tome kako je moguće smanjiti i ublažiti sve gore navedene simptome. Specijalno životno doba koje nastupi s menopauzom zahtijeva i specijalnu njegu, ali i samu odvažnost i spremnost osobe da se suoči sa stvarnošću. Kao stručnjaci, mi kozmetičari trebamo našim klijenticama ‘približiti’ sve metode koje je moguće primijeniti u kozmetičkoj praksi. Naravno da je bitno i upućivanje klijentice na ciljanu njegu kože, kako lica tako i tijela, ali i na ciljane tretmane za koje je trenutno sposobna. U ovom periodu koži je neophodna intenzivna hranjiva njega obogaćena visokim postotkom kolagena, elastina te proteina koji imaju ulogu vezati vodu te zadržati vlažnost kože.
Bore
Bore nastaju kao posljedica procesa starenja kože, a veliki utjecaj imaju unutarnji i vanjski čimbenici. Dobro je poznato da je neprijatelj kože dugotrajno izlaganje suncu i to je jedan od uzroka nastanka nekih bora. Osim sunca, neki od uzročnika su pušenje, nedostatak sna, konzumiranje alkohola, neuredan način života, pretjerana konzumacija lijekova te stres. Masno potkožno tkivo koje daje volumen licu propada, gubi se, dolazi do slabljenja tonusa mišića i, naravno, nastajanja bora. Kako bismo bolje izgledali, stručnjaci napominju da je neophodan volumen lica, tj. taj dio masnog potkožnog tkiva neophodno je nadoknaditi. Starenje lica ne očituje se samo borama, nego propadanjem, tj. spuštanjem središnjeg dijela obraza i razvojem podočnjaka. Kako dolazi do spuštanja obraza, automatski dolazi do stvaranja nazolabijalnih bora, koje su jako upadljive i vidljive.
Kod primjene masaže aromatičnim uljima od velike važnosti su nosiva osnovna ulja, koja odabiremo prema tipu i stanju kože te problematici kojoj pristupamo.
• Npr. kod nečiste kože, koja je sklona promjenama poput akni, preporučuje se ulje kantariona, sezamovo te jojobino ulje. • Za kožu sklonu pucanju kapilara te slabije venske strukture preporučuje se ulje jojobe, avokada te sezamovo ulje. • Za oštećenu kožu koristi se kantarionovo ulje, bademovo, sezamovo te avokadovo. • Za suhu kožu preporučuje se jojobino ulje, avokadovo ili ulje pšeničnih klica. • Za masnu kožu izuzetno je dobro koristiti kantarionovo, kukuruzno, maslinovo te suncokretovo ulje. • Za tretiranje osjetljive kože lica dobro je kao bazno ulje koristiti nevenovo, bademovo, jojobino te ulje pšeničnih klica. • Kod upaljene kože te kod opeklina preporučuje se ulje nevena, kantariona, jojobe te ulje grožđanih klica.
Aromaterapetskom masažom postižemo: duboku relaksaciju • uklanjanje fizičkog i umnog umora • oslobađanje napetosti • ubrzavanje cirkulacije • redukciju oteknuća zglobova • olakšavanje reumatskih problema • direktno i indirektno poticanje funkcije unutarnjih organa • dotok kisika u organizam • oslobađanje toksina • poticanje funkcije limfnog sustava • ublažavanje glavobolje • ublažavanje simptoma PMS-a • poticanje probave, asimilacije i eliminacije.
Stanja kontraindikacije na aromamasažu su: otvorene rane, opekline, upalni procesi, proširene vene, maligna oboljenja, krvarenja raznih organa i tkiva, srčani problemi, postoperativna stanja, problematična trudnoća te povišena tjelesna temperatura.
Načini aromamasaže
Kod primjene aromaterapeutske masaže najčešća je primjena masaže cijelog tijela, ali, isto tako, jako je dobro provesti i parcijalnu masažu, npr. leđa, ruku, nogu, vrata, a sve u svrhu dobrobiti naših klijenata te u nedostatku vremena. Nekada je dovoljno tek par minuta i nekoliko pokreta glađenja ili gnječenja, u kombinaciji s našim jako razvijenim osjetilima, da stanje bude bolje.
Često se uz pokrete klasične i relaks masaže u aromaterapeutskoj masaži koriste točke refleksoterapije, tj. refleksologije. Izuzetno je dobro kombinirati ove tehnike, ali se moramo, kao stručnjaci, dobro educirati kako bi pravilno primijenili refleksologiju, koja je sama po sebi dosta zahtjevna, jer traži poznavanje refleksnih točaka koje imaju specifično djelovanje na svaki naš organ u tijelu te se preko njih može djelovati na poboljšavanju općeg stanja.
Aromaterapeutska masaža cijelog tijela, u pravilu, traje oko 60 minuta, umjerenog je intenziteta, koriste se pokreti glađenja, trenja, vibracije, a samo na pojedinim dijelovima gnječenja i protresanja. U principu se procijeni stanje kože klijenta te problematika kojom se bavimo i psihičko stanje klijenta pa tek tada odabiremo način aromamasaže. Neophodno je znati da je sama aromamasaža specifična kao i cjelovita aromaterapija te joj treba pristupiti isključivo individualno. Da bismo to mogli, moramo prvenstveno napraviti bilješke o našem klijentu, na osnovu informacija koje smo saznali u uvodnom razgovoru, a to su svi potrebni podaci, npr. o kontraindikaciji te potrebama klijenta i njegovim željama.
Recepture
Za osjetljivu kožu: • 50 ml bademovog ulja • 10 kapi eteričnog ulja lavande • 5 kapi eteričnog ulja geranije
Za psihičku ravotežu i relaksaciju: • 50 ml bademovog ulja • 10 kapi eteričnog ulja melise • 3 kapi eteričnog ulja mirte • 2 kapi eteričnog ulja limuna
Za masažu suhe ispucale kože: • 50 ml jojobinog ulja • 10 kapi eteričnog ulja ruže geranije • 5 kapi eteričnog ulja lavande
Kod kroničnog umora: • 50 ml nevenovog ulja • 5 kapi eteričnog ulja eukaliptusa • 10 kapi et. ulja borovice
Kod bolova u mišićima: • 50 ml kantarionovog ulja • 10 kapi et. ulja metvice • 3 kapi eteričnog ulja ružmarina • 2 kapi eteričnog ulja lavande
Kod PMS-a: • 50 ml maslinovog ulja • 10 kapi eteričnog ulja borvice • 5 kapi eteričnog ulja geranije
Za kožu sa aknama i sklonu upalama: • 50 ml nevenovog ulja • 5 kapi eteričnog ulja čajevca • 5 kapi eteričnog ulja kamilice • 5 kapi etreičnog ulja kadulje
Kod napetosti i glavobolje: • 50 ml ulja badema • 10 kapi eteričnog ulja mažurana • 5 kapi et. ulja čajevca
Prerano i pretjerano, tj. nekontrolirano izlaganje kože sunčevim zrakama te solariju jedan je od faktora koji izaziva fotostarenje. Često sa odlaskom ljeta pomislimo kako nema opasnosti od sunčevog djelovanja i njegovih posljedica. Međutim, UV zračenje prijeti nam tijekom cijele godine.
Kao stručnjaci koji bi trebali dobro poznavati promjene na koži te posljedice odnosno oštećenja koja sami uzrokujemo, trebali bi savjetovati i educirati klijenta o posljedicama ‘izazivanja’ fotostarenja. Neophodno je klijentelu pripremiti za neposredno izlaganje sunčevim zrakama – raznim tretmanima koji nam stoje na raspolaganju u kozmetičkom salonu te potom savjetovati korištenje zaštitnih preparata.
Nepoželjne promjene usljed pretjeranog izlaganja suncu
Fotostarenje se očituje oštećenjem stanica i tkiva, koja se razlikuju od promjena koje nastaju fiziološkim starenjem. U ranom djetinjstvu, ako smo izloženi velikim količinama sunčevih zraka te sve do svoje 30-e godine života, većina ljudi primi veliku količinu zračenja, dovoljnu da izazove nepoželjne promjene. One se najviše očituju u našim kolagenskim vlaknima, jer dolazi do gubitka male količine masnog tkiva.
Ovi procesi nastaju postupno, kroz niz godina, a ubrzava ih svako sljedeće izlaganje suncu ili solariju. Koža postaje gruba, suha, neelastična, opuštena, duboko izborana, dolazi do proširenja kapilara, pojačavaju se pjegice, a najvidljivije su promjene pigmentacije te razna stanja predkanceroznih i kanceroznih lezija. Dovoljne su i male količine stalno prisutnog UVA i UVB zračenja da dođe do ekstremnih promjena, ukoliko prije nismo zaštitili i pripremili našu kožu.
Oštećenje dermisa
Fotostarenje pogađa neposredno naš dermis jer on nema zaštitu, a struktura dermisa oštećuje se kada intenzitet zračenja dosegne toliku količinu da svlada sve zaštitne mehanizme kože koji se nalaze u epidermisu… U dermisu se nalazi fibroblast stanica koja ima sposobnost stvaranja vlakana kolagena i elastina.
Oštećenja ili smanjivanje vlakana te dermisa, kao i usporavanje metaboličkog procesa u fibroblastima izazvano sunčevim zračenjem manifestira se prijevremenim starenjem. Za to su nam dobar primjer osobe koje žive u podneblju s dužim sunčanim razdobljem, poput Mediterana.
Pod djelovanjem energije sunčevog zračenja uz prisustvo kisika dolazi do ionizacije i razaranja molekula te njihovih tankih veza i tako dolazi do stvaranja slobodnih radikala. Slobodni radikali su nestabilni atomi ili molekule koje nisu baš poželjne i izazivaju oštećenja na koži.
Sve ove navedene promjene mogu nastati pri nekontroliranom izlaganju infracrvenom zračenju, jer također dolazi do zadebljanja epidermalnog rožnatog sloja i do smanjivanja kolagena, a promjene su identične i lokalizirane na licu, vratu, dekolteu te ostalim dijelovima tijela.
Antioksidansi kao prevencija fotostarenju
Antioksidansi imaju veliku ulogu kod prevencije u fotostarenju. Vitamin E , C, zatim Q 10 te neki drugi antioksidansi koji su biljnog ili sintetičkog podrijetla od osobite su važnosti. Oni smanjuju djelovanje slobodnih radikala te su neizbježni u primjeni kozmetičkih preparata.
Zaštita
Kao zaštitu od fotostarenja neophodno je vlažiti kožu hidrirajućim i hranjivim kremama s visokim UV zaštitnim faktorom, izbjegavati izlaganje suncu od 10 do 16 h i koristiti pokrivala za glavu u svrhu zaštite. Tretiranje postojećeg stanja fotostarenja u kozmetičkom salonu omogućava nam suvremena kozmetika koja dobrim dijelom spada u medicinsku granu te je potrebna dobra educiranost u primjeni kemijskog peeliga, lasera, IPL-a te mikrodermoabrazije.
Djelovanje vitamina
Antioksidativna svojstva vitamina pokazala su se u prevenciji jako djelotvorna, a isto tako i kod postojećeg stanja. Vitamini kao što su: A, C, E , B3 te retinol i retinoidi jako dobro djeluju.
Vitamin A smanjuje razgradnju kolagenskih vlakana te ima sposobnost poticanja rasta fibroblasta i pojačano obnavljanje kolagena. Ima veliku sposobnost djelovanja na debljinu epidermisa, a time direktno i na smanjenje pojave bora.
Vitamin C ima sposobnost održavanja stabilnosti kolagena koji se izlaže UV zračenju te stimulira sintezu kolagena. Vitamin E jako je dobar kao preventiva, ima sposobnost smanjivanja oštećenja te jak antioksidativni učinak, a idealan je u kombinaciji s vitaminom C. Neophodno je već djecu u najranijoj dobi educirati, tj. ponuditi im kozmetičku kulturu koja je neophodna u svrhu očuvanja naše ljepote i zdravlja kože.
Osim znanja, na raspolaganju su nam pripravci koje nam je ponudila kozmetička i medicinska industrija, samo je potrebno malo truda i upornosti da se kao stručnjaci kozmetičari upoznamo s njima i onda to prenosimo na našu klijentelu kako bi duže zadržali svježinu i mladost.
Želja za lijepim izgledom je nepobjediva u čovjeku, kao i želja za sporijim starenjem. San svake žene je usporiti proces starenja, odnosno ublažiti ga. Osim želje potrebno je nešto više – zdrav način života, tjelesna aktivnost i briga o kvalitetnoj prehrani te njega (koja uključuje cjeloživotno ulaganje), osobito kože lica i tijela. Onaj tko ‘otvori vrata’ kozmetike i njege u mladosti, bit će zadovoljan u starosti. U kozmetičkoj praksi postoje razne metode i preparati koji mogu usporiti proces starenja.
Unutarnji i vanjski čimbenici starenja kože
Način i brzina starenja ovise o genetskim predispozicijama, tipu kože, načinu slabljenja tonusa kože, količini elastina i kolagena, količini vode, hormonima, stresu, nedostatku sna, prehrani, lošim životnim navikama, kao npr. alkohol i cigarete te bolestima, a sve to su unutarnji čimbenici na koje mi možemo utjecati. Osim unutarnjih čimbenika postoje i vanjski, koje ne smijemo zanemariti, a to su pretjerano izlaganje suncu, odnosno ultraljubičastom zračenju, loša voda, koja je puna klora, loši kozmetički preparati, ispušni plinovi i, dakako, klimatske varijacije.
Starenje kože
Starenje kože događa se u svim njenim slojevima, jer gubi masno potkožno tkivo, polako se opušta, gubi tonus… Sama površina postaje suha, hrapava, uz povremeno lagano perutanje, koje je posljedica brzog orožnjavanja, a pojavljuje se i pigmentacija.
Koža je jako sklona staračkim pjegama, koje su najzastupljenije na ekstremitetima. U dubljim slojevima derme dolazi do propadanja vezivnog tkiva pa koža naizgled djeluje mlohavo. Zbog manjka enzima koji su nam jako bitni za sintezu kolagena, jer nam održavaju čvrstoću i napetost kože, gubimo vodu.
Elastična vlakna gube kompaktnost i tako dolazi prvo do pojave nabora, a potom dubokih bora. Žlijezde lojnice i znojnice također slabe, jer se automatski stvara manje kožnog obrambenog mehanizma. Dlake postaju tanje, rjeđe te izraženo sijede. Isto tako, dlake se pojavljuju na nekim nepoželjnim mjestima (kod žena) kao što su brada i brkovi (hirzutizam).
Sve je uvjetovano ravnotežom hormona, koja nije više ustaljena nego dolazi do oscilacije. Imunitet kože je narušen pa je posljedica slabljenje kapilarnog sustava do te mjere da dolazi do pucanja kapilara. Kompletan izgled kože dobiva malo tamniju nijansu uz obješenost turgora, što se posebno vidi na kapcima.
NOVI BROJ WELLBIS MAGAZINA
Pretplatite se i primajte redovito novi broj na vašu adresu.
Sve se to događa u našem organizmu i pitamo se – zašto? Postoji teorija slobodnih radikala koja nije zanemariva. Slobodni radikali su molekule koje gube elektron u kemijskim reakcijama, a nastaju u svim tjelesnim stanicama. Starenje stanica je rezultat oštećenja koja uzrokuju slobodni radikali. Taj ‘kradljivac’ oštećuje zdravu stanicu; toliko je snažan da nam ošteti komponente stanice DNA. Naša je sreća da DNA ima sposobnost obnavljanja… Isto tako, slobodni radikali oštećuju i masne stanice te membrane stanica, što nam objašnjava i pojavu nekih bolesti, kao npr. artritisa.
Antioksidansi
Naš organizam ima sposobnost samostalno se boriti protiv slobodnih radikala, a najveću snagu dobivamo sa antioksidansima koje sami proizvodimo te nas tako „spašavaju“. Kada se slobodni radikal, koji je nestabilan, spoji sa antioksidansom – postaje stabilan. Osnovno oružje obrambenog sustava jesu antioksidativni enzimi koje stvara sama stanica, npr. superoksid dismutaza, katalaza i glutation peroksidaza, koji su potpomognuti vitaminom E, A i C.
Vitamin E
Vitamin E poznat je kao vitamin mladosti, izuzetno je zastupljen u pripravcima namijenjenim njezi zrele kože, tj. anti-age kremama te postiže velike rezultate kod tonusa kože. Isto tako, pripravci za njegu područja oko očiju uvijek su obogaćeni vitaminom E. Nalazimo ga u biljnim uljima, orasima, tamnozelenom lisnatom povrću, plodovima mora, iznutricama, jajima i avokadu.
Vitamin C
Vitamin C ima jaku sposobnost hidracije kože, što nam je kod procesa starenja izuzetno bitno. U kozmetičkoj praksi izuzetne rezultate postižemo kod izbjeljivanja kože, npr. kod pigmentacije ili staračkih pjega. U kozmetičkim pripravcima služi kao stabilizator. Nalazimo ga u citrusnom voću, naru, jagodama, dinjama, paprikama, brokulama, rajčicama te zelenom lisnatom povrću.
Često razmišljam o starenju i, zanimljivo, nije me strah. Zašto? Upravo zato jer znam, uvjerila sam se tijekom svog dugogodišnjeg rada, da zaista postoji proces usporavanja starenja.
Redovita njega i stručna kozmetičarka, vedar duh, zdrava prehrana, tjelesna aktivnost, stalna edukacija i usavršavanje u svrhu zdravlja te rad, kako na tjelesnoj tako i na duhovnoj razini, donosi nam jednostavno predivne rezultate kad genetika i stres te svakodnevna jurnjava nisu na našoj strani.
Starenje je kontinuirani proces trošenja organizma, kojeg je nemoguće izbjeći. Nakon tridesete godine života koža se, kako izgledom tako i funkcionalno, mijenja, što znači da primjećujemo usporavanje izmjene tvari u stanicama kože te gubljenje vlage, a samim time i smanjenje elastičnosti kože.
Često se ljudi srednjih godina, pa i oni stariji, žale na motoričke sposobnosti zglobova, ‘pucketanje’ i bolove. Jedna od hipoteza o starenju je teorija oksidacije. Znanstvenici su utvrdili da postoji nekontrolirana oksidacija koja izaziva pomutnju u našem organizmu tako da nam u tijelu stvara slobodne radikale (molekule kojima nedostaje jedan vitalan elektron), koji ometaju funkcioniranje stanice. Jedan od faktora koji utječu na starenje kože je i sunce.
Dobro je poznato da koža koja nije prečesto izlagana sunčevoj svjetlosti ima bolju zategnutost, elastičnost te sposobnost regeneracije epidermisa i takva koža te sposobnosti gubi u visokoj starosti.
Kako bismo pokušali spriječiti prijevremeno starenje, trebamo sagledati našu kompletnu brigu o tijelu i zdravlju. Neophodno je zdravo se hraniti kroz čitav životni vijek. Isto tako, tjelesna aktivnost je jedna od osnova koja nas vodi ka cilju u borbi protiv prijevremenog starenja.
Moramo konstantno njegovati kožu lica i tijela. Kako se u mladosti ophodimo s našom kožom, tako nam ona to vraća u starosti.
Kozmetičari kao motivatori
Kako bismo mi kao kozmetičari pripremili naše klijente na starenje, potrebno je imati pravi pristup već prema onima u 30-im godinama. Mi kozmetičari moramo naučiti naše klijente da, u skladu sa svojom životnom dobi i tipu kože, pravilnom njegom i postupcima mogu usporiti i ublažiti proces starenja.
Često sam tijekom svog rada sretala gospođe koje su u svojim ranim 60-ima izgledale kao da su u ranim 50-ima. Tajna njihovog uspjeha je bila redovita njega kod kuće, uz adekvatne pripravke namijenjene svakodnevnoj uporabi, redoviti kozmetički tretmani pomno odabrani ‘od strane struke’ te zdrava prehrana i tjelesna aktivnost.
Zadovoljstvo i uspjeh je nemoguće ne primijetiti u njihovim očima, a vedar duh ih nikada ne napušta te stoga i sada, u zrelim godinama, i dalje se trude njegovati se te ostati svježe.
Starenje kože je biološki proces koji je usko povezan sa starenjem ostalih organa. Jedan od razloga je anatomska i fiziološka povezanost kože sa organizmom kojeg prekriva. Stručnjaci tvrde da organi počinju starjeti poslije 40-e godine života, ali se jako i ubrzano starenje odražava nakon 65-e godine života.
Starenje kože, kao i starenje organizma, neizbježan je proces; stoga mi kao kozmetičari rane zdrave navike trebamo sami preferirati, kako bi naši klijenti vidjeli da i mi sami, kao pojedinci, vjerujemo u usporavanje procesa starenja. Mi im moramo biti slika koju mogu pratiti u pokretu te ih tako motivirati i poticati da rade na sebi. Genetika nam određuje brzinu starenja, odnosno prirođena količina elastina i kolagena, koji su nosioci zdravlja i mladosti kože.
